Gordana Benić: Trag Morije

U knjizi Trag Morije (1992), snomorica ili mora nije samo napor da se ispiše imaginarno, ona prožima poetski rukopis, gdje, začudno, dobiva neki svoj nasmiješeni obrat. Prisustvujemo tvorevinama i stvorovima razigrana rukopisa koji se ne brine odveć za cjelinu, štoviše razbija je. Izabravši književnu vrstu pjesme u prozi, ali i nizom paradigmatskih figura kao štu su infantkinja, Ukleti Holandez, Nereide, Regina, Agnus Gordana Benić poziva se na kasni romantizam, na simbolizam s njegovom estetikom sinestezije i na pasatizam secesije. Osnovno načelo slaganja prizora nadrealističko je istrgnuće iz konteksta koji se gradi iz bjegova smisla od konkretnog označavanja, prema scenarijima iz izbornika slikovite fantastike. »Uvijek sam se pomalo osjećala kao magičar«, kaže pjesnikinja za tu knjigu, »tj. kao onaj tko može putovati kroz riječi«. U tom postavu nepostojanoga ponavljaju se neka uporišta, stajaće riječi, koji funkcioniraju kao arhetipovi nove, prolaznije poetičnosti: grad, more brod, voda, pijesak, san, nebo, sjena, lutka, cvijet, kuća, mrak, svjetlo, zvijezda. To je neporecivo ozračje sredozemnoga svjetonazora, iako sve slabije pred nadiranjem simbola poetskog univerzalizma, metapoetske svijesti i uljudbenoga nomadizma koje je u hrvatsko pjesništvo unio Josip Sever.Stranica: 62Dimenzije: 13,0 x 20,0Jezik: ZagrebPismo: LatinicaStanje: Rabljena, očuvana knjigaUvez: MekiGodina: 1992