Dioklecijanova palača

 Tomislav Marasović: Dioklecijanova palačafotografije Nenad GattinNesputana upotreba i sve više zloupotreba prirode, uz istovremeni zaborav važnosti i ugroženosti njenih elemenata, bitne su osobine napretka i blagostanja u modernoj civilizaciji. Napretka i blagostanja koji i zbog toga postaju upitni.U arhaičnim kulturama ljudsko postojanje neposredno ovisi o dobrima iz šume, sa polja, od divljači, stada i mora. Tu čovjek prisvaja okolni svijet izravno i tegobno, ali i umjereno, srazmjerno slabosti svojih sredstava rada i znanja, a svagda svjestan svoje ovisnosti o zemaljskim dobrima. Osjećajući svakog trenutka granice svojih snaga, on zna da nije gospodar okolnoga svijeta, te stvarima i bićima oko sebe mora priznati, ma koliko ih iskorištavao i većinom prema njima bio okrutan, sudbonosne moći i tajanstvena značenja odlučujuća za svoj život. Zato su stari Grci u šuštanju lišća otkrivali proročanstva; Kelti su štovali hrastove i tise - što danas možda preživljava u navadi dodirivanja drva sreće; sjevernjaci su domove ukrašavali zimzelenim granama i četinjače sjajnim predmetima kao poziv proljetnom suncu - na što se nastavlja naše kićenje božičnog drvca; Indijanci su znali i slavili jedinstvo svijeta, jer "zemlja, nebo, sve živo, dvonošci i četvoronošci, krilati, drveće, livade, svi su oni naši srodnici, jedna obitelj". Mnoga drevna vjerovanja nosila su, sa svim tim što bijahu prožeta prividima i predrasudama, vrijedna kolektivna iskustva o prirodnim temeljima života, o značaju sunca, voda, godišnjih doba, biljaka i životinja, o biljnim terapijama koje će moderna medicina najprije prezrivo odbaciti i potom sve više potvrđivati, o šumi, moru i planini kao vrelima fizičkog i duhovnog preporoda.U Splitu je s 2005. godine privedeno kraju desetljeće obilježavanja 1700. obljetnice izgradnje povijesne jezgre grada (295.-305. godine). Dva povijesna temelja upućuju na zaključak da je baš u tom razdoblju bila sagractena antička Palača koja je u ranom srednjem vijeku prerasla u grad Split.Približan početak gradnje određen je podatkom o velikim upravnim reformama koje je Dioklecijan (Caius Aurelis Valerius Diocletianus), jedan od najpoznatijih vladara antičkoga svijeta obznanio krajem 293. godine prigodom obilježavanja prvog desetljeća svoje vladavine. Već je tada, naime, car bio zacrtao svoj politički program o podjeli carstva na dva dijela koji će rezultirati sustavom vladanja četvorice (tetrarhi-je) i dovesti do svojevoljnog napuštanja prijestolja prvih dvaju vladara (augusta) 305. godine, odnosno njihove zamjene dvama dotadašnjim pomoćnicima (cezarima). Bilo je logično pretpostaviti da će se ubrzo poslije proklamiranih reformi Dioklecijan pobrinuti i za svoje prebivalište nakon napuštanja prijestolja, odnosno da će započeti izgradnju svoje posljednje rezidencije....  Stranica: 145Dimenzije: 22x22Jezik: ČakovecPismo: LatinicaStanje: OdličnoGodina: 1982