ČOVIK S BOGOM - Ivan Antunović

Uvez: tvrdi
Godina: 2015.
Stranica: 898
Format: 17x12,5 cm
Rotografika - Subotica
Tiraž - 500 komada

Reprint izdanja iz 1884. povodom 200 godina od rođenja autora
Rijetko u ponudi
Molitvenik Ivana Antunovića - Čovek s Bogom

Ivan Antunović (19. jun 1815 — 13. januar 1888) je bio bunjevački rodoljub i pisac. Bio je rimokatolički sveštenik, a 1876. godine je postavljen za titularnog (počasnog) biskupa `bosonskog` (titularna bliskoistočna biskupija). U tom svojstvu je služio pri upravi tadašnje Kaločko-bačke nadbiskupije.

Rođen je u Kunbaji blizu Subotice u uglednoj porodici čiji su članovi zauzimali visoke položaje u Bačko-bodroškoj županiji u Ugarskoj. Srednju školu učio je u Kaloči (mađ. Kalocsa), Subotici, Pečuju i Segedinu, a bogosloviju u Kaloči, 1842. Potpomagao ga je rođak Albert Antunović, koji je postao podžupan Bač-bodroške županije.

Ivan Antunović postao je katolički sveštenik u Bačkom Aljmašu (mađ. Bácsalmás) i tada je započeo svoj rad. Godine 1870. u Kaloči je pokrenuo i pet godina uređivao „Bunjevačke i šokačke novine“ i njihov prilog „Bunjevačku i šokačku vilu“.

Antunović je pisao i „Poučne iskrice“, „Slavjan“ (Kaloča, 1875), „Odmetnik“ (Zagreb, 1875), „Bog s čoviekom na zemlji“ (Vac, 1879). Naputak (polemičan spis protiv nazarenstva) Pisao je i novele od kojih su od posebne važnosti „Svilenka“ (1874) i „Nesretna Marija“ (1876).

U Beču je 1882. je štampana Antunovićeva `Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom, gradjanskom i gospodarskom`. Pisao je bunjevačkim govorom i zato su ga Mađari sumnjičili da buni narod. U buđenju narodne svesti kod Bunjevaca učinio je vrlo mnogo. O svom trošku izučio je oko 200 siromašnih đaka Bunjevaca zabeležili su o njemu Marin Mandić iz Budimpešte i Mijo Mandić mlađi iz Subotice. Među njima je bio i Mijo Mandić (1857-1945) veliki bunjevački rodoljub i glavni urednik i izdavač bunjevačkih novina `Neven“. Od Antunovićevih rasprava neke su ostale neštampane.

Pod uticajem Vuka Karadžića Antunović se opredeljuje za fonetski pravopis i za ijekavicu.

Ivan Antunović je umro 13. januara 1888. godine u Kaloči, a grob mu je u Bačalmašu.

Važniji radovi
Antunović, Ivan (1882). Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom, gradjanskom i gospodarskom (PDF). Beč.

Bunjevci o poreklu bunjevaca erdeljanović