BIO JEDNOM JEDAN ČOVEK - VLADIMIR JOVIČIĆ

Naslov knjige je jednostavan – kao početak bajke. Međutim, to je vješta pisceva zamka: sve ostalo u romanu (fabula, likovi, fantastika) dano je višeznačno, halucinantno i složeno...
Erotske scene u romanu su vrhunske, nikad pornografske, uvijek uzbudljive kao u djelima Bore Stankovića. Knjiga ne ostavlja ravnodušnim ni onoga koji traži samo zanimljivu i aktualnu fabulu, ni onoga koji razgrće unutarnje slojeve.

Spomenka Deretić

Vladimir Jovičić rođen je u Šapcu 1935. Školovao se u rodnom gradu i Beogradu, gdje je diplomirao jugoslavensku i svjetsku književnost, a ubrzo potom i doktorirao.

Objavio je pet romana: Sedam besmrtnih grijeha, Bio jednom jedan čovjek, Vrteška-Izvidnik, Daljinski upravljač, Tamnava, te zbirku pripovjedaka Priče iz Zaslona. Jovičićevo kapitalno djelo Zaslonsku rapsodiju čine romani: Bio jednom jedan čovjek, Vrteška-Izvidnik, Daljinski upravljač, Tamnava i zbirka pripovjedaka Priče iz Zaslona. Osim umjetničke proze, objavio je i više monografija, studija, udžbenika, kritika i ogleda. Spomenimo samo one radove koji čine zasebne knjige: Laza Lazarević – pjesnik moralne nostalgije, Umetnost Borisava Stankovića, Srpsko rodoljubivo pjesništvo, Vidjenja, Časopis "Otadžbina", Kosovo u svijesti i nadahnuću srpskog naroda, Uvidi, Utopija i stvarnost kulture, Pisci, Pregled književnosti realizma i moderne...

Objavio je i čitav niz rasprava, polemika i članaka, od kojih su neki ušli u njegova Odabrana djela od jedanaest svezaka. Većina Jovičićevih romana i pripovjedaka dramatizirana je, scenski izvođena, prevedena gotovo na sve značajnije svjetske jezike. S preko trideset objavljenih knjiga različitih žanrova, jedan je od najistaknutijih jugoslavenskih pisaca.