Bartulić Vladko: Spomenica Kaptolske ljekarne Sv. Marije

Mr. Vladko Bartulić osobitu je pozornost posvećivao ljekovitom bilju plantaže koje je imao na području današnje Slovenije. Godine 1932. izdao je hrvatsko-njemačko-latinski imenik biljaka za kućno liječenje i 26 recepata za ljekovite čajeve. U vlastitoj nakladi priredio je također promidžbenu knjižicu za ljekoviti čaj nazvan prema kajkavskom pučkoprosvjetiteljskom piscu Tomi Mikloušiću (1767.-1833.).U njegovoj ljekarni mogla su se kupiti razna ljekovita sredstva poput popularne "Bartulićeve ljekovite masti", proizvodi za higijenu, njegu tijela i osvježenje zraka itd. Svoju dobro uređenu ljekarnu i proizvode reklamirao je, kao što se to i danas radi, brošurama i kalendarima.

Bartulić je bio ponosan na stoljetnu tradiciju svoje ljekarne, pa 1933. izdao o vlastitom trošku i u vlastitoj nakladi knjižicu "Spomenica na 333 godišnji opstanak stare Kaptolske ljekarne Sv. Marije u Zagrebu". Za tu je prigodu naručio izradu bakrene kovane medalje "333. godišnjica opstanka i 37. godina vodstva Kaptolske ljekarne". Medalju je izradio kipar Rudolf Spiegler (1885.-1980.), učenik i dugogodišnji suradnik Valdeca i Frangeša, poznatih hrvatskih kipara i profesora Više škole za umjetnost i obrt. Osim ove medalje R. Spiegler izrađuje i niz velikih plaketa s portretima ljekarnika.

Prema zapisniku staleža na Griču gornjega grada od 18. listopada 1599., kojega se original nalazi uvezan u Kr. državnom arhivu u Zagrebu, dozvoljeno je otvorenje ljekarne. Kaptolska ljekarna se od svoga osnutka do 1910., dakle 311 godina, nalazila u kući na Opatovini br. 7. Do nje se dolazilo ili po Opatovini, ili Skalinskom ulicom uz dućan "Sedam Zvijezda". Za ono doba nije to bila baš tako mala ljekarna, što pokazuje njen tlocrt, a bila je vrlo dobro uređena i bogato snabdjevena lijekovima.

Radi gradnje Tržnice Dolac i rušenja kuće na Opatovini, privremeno je preseljena 15.10.1910. na Jelačićev trg br. 19, te opet preseljna 15.10.1925. na Jelačićev trg 20. Konačno 15.10.1932. Bartulić preseljava Kaptolsku ljekarnu u svoju (prema nacrtima arhitekta Vjekoslava Basta) novosagrađenu palaču na uglu Dolca i Tkalčićeva ulice.Nakon 2. sv. rata Bartuliću je sve nacionalizirano.Bezuspješno se bori kako bi očuvao ljekarnu u prizemlju, koju bi njegova kćerka (lječnica) mogla dalje voditi. Godine 1949. ljekarna je zatvorena i adaptirana u restoran, a nakon toga u samoposluživanje "Belje". Obitelj Bartulić ostaje u stanu na 1. katu sve do danas, a Vladko Bartulić umire u Zagrebu 1955. godine. Prema podatcima obitelji Bartulić, namještaj ljekarne je završio u prostorima Gradske ljekarne na tadašnjem Trgu Republike.Tako je u 20. stoljeću, stoljeću napretka, svekolikim "zaslugama" komunističkog režima, prekinut kontinuitet Kaptolske ljekarne i zaboravljena četiri stoljeća duga tradicija.
Stranica: 35
Jezik: hrvatski
Stanje: Vrlo dobro
Uvez: Meki
Godina: 1933