Ante Matić: Bog i drugovi

O romanu progovorili su, svaki na svoj način, Ivan Tolj, pjesnik i general, Josip Jurčević doktor novije hrvatske povijesti i Esad Jogić, pisac potresnog romana Drinske mučenice. Jogić, kao vrsni prozaik i kritik duboko je zaorao i predočio nazočnima ljepotu Matićeve rečenice i dubinu onoga što se krije i daleko odjekuje u Matičevoj priči o hrvatskom narodu i njegovu muktorpnu hodu kroz prostor i vrijeme ispod ovog krvavog podnebesja, gdje gotovo da sve objavšnjava zadnja rečenica romana, koja glasi: „Kako je teško bilo živjeti gdje sam se rodio, a još teže umirati gdje sam živio.“General Tolj je toplim riječima govorio o njihovu dugom poznanstvu i iskrenome prijateljstvu, koje je Matić zapečatio jednim od svijetlih likova njegova romana, pa je svog prijatelja pjesnika Tolja u romanu nazvao Ivan Toljaga. Zapravo većina likova Matićeve priče su živi ljudi, njegovi suvremenici, i, naravno, oni Hrvati koji su zaslužni, da hrvatski narod, nakon devet stoljeća sluganstva, slave i jada, konačno ima svoju slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku. Tolj se, pročitavši ulomak na 53 stranici koji se odnosi Manolića i Matića, priklopio riječima:“ Tko se to od nas još sjeća tih dana osim Matića. Taj strašni zaborava koji nas prati i lakoća opraštanja, kao zla kob.“Profesor Jurčević je govorio baš profesorski. Rasčlanio je roman na temeljne razdjelnice i povijesne silnice, ustvrdivši da je to roman o hiper hrvatskoj stvarnosti, koja se događala prošlog i početkom ovoga stoljeća. Predložio je da se knjiga proučava u školama i na fakultetima iz koje bi studenti mogli naučiti što se stvarno događalo hrvatskom narodu prije rata, u ratu i poslije rata, kako je Matić rasčlanio svoju priču na tri poglavlja.U romanu ima jedna dvojbena rečenica nad kojom će se svaki onaj koji bude čitao zamisliti glede čovjeka (i naroda)i njegova protoka nevidljivim koritom vremena, a ta rečenica glasi: „Postoje dobri i loši ljudi, postoje dobre i loše obitelji, postoje dobri i loši narodi.“Na kraju, autor romana Bog i drugovi požalio se, kako je teško i nezahvalna biti pisac katoličke isnspiracije i hrvatske orinetacije u ovom vremenu sotonizacije, globalizacije i strahote laži, pa se jetke našalio pošalicom nekog mudra starca Bariše iz njegova rodnog kraja, koji je znao reći: „Od kad sam sebe uvatio u laži, nikom živu ne vjerujem.“ I druge koja dopunja prvu: „Niko se od laži nije udavio!“(I.M.)Stranica: 329Dimenzije: 20 cmJezik: ZagrebPismo: LatinicaStanje: OdličnoUvez: MekiGodina: 2017