Annie Ernaux : Samo StraSt,DJEVOJAČKE USPOMENE,Sram,Godine 1-4 KOMPLET

Samo StraStDobitnica Nobelove nagrade za književnost 2022. “za hrabrost i kliničku pronicavost kojima na vidjelo iznosi ishodišta osobnog sjećanja, ono što ga otuđuje i što ga u kolektivnome sputava”. annie Ernaux (1940.) slovi kao živi klasik francuske književnosti, autorica čiji je opus obilježio prijelaz iz dvadesetog u dvadeset i prvo stoljeće. Potekla iz radničke sredine u Normandiji, studirala je na Sveučilištu u Rouenu i godinama predavala književnost u srednjim školama. Pisani dokumentarističkom pomnjom, suzdržanim, a virtuoznim stilom, njezini autobiografski romani i memoarske proze tvore impresivan opus koji epohu dosljedno i proćućeno prelama preko sudbine pojedinca, “obične” žene, njezinih dilema u pozicioniranju u društvu i intimnim odnosima u ulozi intelektualke, autorske ličnosti, kćeri, supruge, ljubavnice... Prevođena je na mnoge svjetske jezike. Među njezinim se djelima osobito ističu Godine (2008.), kao i Mjesto (1983.), Jedna žena (1987.), Samo strast (1992.), Događaj (2000.) te Djevojačke uspomene (2016.), koje možemo čitati i u hrvatskim prijevodima.DJEVOJAČKE USPOMENEU Djevojačkim uspomenama Annie Ernaux vraća se u ljeto 1958. i svoju prvu noć s muškarcem kad je kao osamnaestogodišnja djevojka radila u ljetnoj koloniji. Žuđeno seksualno iskustvo pretvorilo se u traumu koja se duboko upisala u njezino tijelo, i ranu što će gotovo šezdeset godina nakon događaja biti okidačem za pisanje. Annie Ernaux ponire u vlastita sjećanja, služi se fotografijama i pismima kako bi oživjela djevojku koja je bila, njezinu ranjivost i snagu, i zabilježila ključne trenutke njezina sazrijevanja. Djevojačke uspomene intimno i bespoštedno progovaraju o vlastitim izborima a da pritom ne ispuštaju osvijetliti jednu epohu i društvo koje je ženama umjesto žudnje nametnulo sram, umjesto slobode pokoravanje. Nakon romana Godine, Annie Ernaux i ovom knjigom maestralno pokazuje svoje umijeće da osobnu priču pretvori u kolektivnu pripovijest, potvrđujući još jednom svu veličinu svojega književnog djela.SramOsjećaj srama bio je prirodan, kao posljedica upisana u zvanje mojih roditelja, njihove novčane teškoće i radničku prošlost, u naše bivanje. U prizor koji se odigrao one lipanjske nedjelje. Meni je sram postao načinom života. Više ga u krajnjoj liniji nisam ni primjećivala, usadio mi se u tijelo. Oduvijek sam željela pisati knjige o kojima poslije neću moći govoriti, zbog kojih neću moći podnijeti tuđe poglede. No kakvu bi mi tek sramotu mogla priuštiti knjiga koja bi bila na visini onoga što sam doživjela s nepunih dvanaest godina. - Annie Ernaux. Događaj koji se 1952. zbio u roditeljskoj kući bio je za Annie Ernaux toliko traumatičan da je trebalo gotovo pola stoljeća i iskustvo afirmirane spisateljice da se uhvati ukoštac s činom koji je označio prekretnicu u njezinu životu. Što se zapravo dogodilo te nedjelje? Odakle se pojavilo? Što dublje uranja u prošlost, to više pripovjedačica spoznaje nedaće s kojima su se borili njezini roditelji te osvještava vlastiti raskol i sve snažniju želju da se vine preko granica obiteljskog doma, stroga katoličkog odgoja i ponad jasno omeđenih okvira života u malome gradu. Knjigom Sram Annie Ernaux ispisala je dirljivu i hrabru studiju srama i svojim književnim postupkom nagovijestila roman Godine koji uz Sram spada u vrhunce njezina Nobelovom nagradom nagrađena opusa.GodineSlavljena kao remek-djelo autobiografske proze, prevedena na brojne svjetske jezike, ova jedinstvena knjiga donosi priču o više od šezdeset godina Francuske, koja se od kraja rata razvija u suvremeno društvo kasnoga kapitalizma. Protkan vlastitim sjećanjima, fotografijama, povijesnim događajima, jezikom pojedina razdoblja, popularnom kulturom, radijskim i televizijskim emisijama, modama, proizvodima, željama i htijenjima generacija, roman je živo svjedočanstvo o preobrazbama jednog društva, kulture, ali i cijeloga svijeta. Ernaux nas vraća u rat u Alžiru, susrećemo Sartrea i de Beauvoir, Edith Piaf, Agnès Varda, vraćamo se u svibanj 1968., u doba manifesta za pravo na pobačaj, nuklearne prijetnje, pratimo napredak tehnologije, eksploziju konzumerizma, rast nezaposlenosti. Neizreciv protok vremena Annie Ernaux bilježi i slaže poput palimpsesta kako bi u pojedinačnu sjećanju izrazila „proživljenu dimenziju povijesti“ i pisanjem „oblikovala svoju buduću odsutnost“ rekonstruirajući ono naše, zajedničko vrijeme koje „iz davnina sipi do danas“. Tako autorica uspijeva ispisati život u sasvim novoj formi autobiografije koja je istovremeno subjektivna i neosobna, privatna i kolektivna.Stranica: 64+120+80+220Jezik: ZagrebPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: MekiGodina: 2022