Andrej Kozina: GOLOVANJE HLADNOG SUNCA - Poezija I.

Jednom je prilikom Andre Gide zapisao kako vjeruje u cvijet samo kao obećanje ploda. Mladi filozof i pjesnik Andrej Kozina opravdava ovu lucidnu metaforu francuskog modernog klasika darujući čitateljima zreo plod, pun soka, formiran iz cvijeta autorove mladenačke zainteresiranosti za široko područje izražavanja. Ovom zbirkom pjesama sastavljenom od sedam Omisli Andrej Kozina otkriva istančan poetski senzibilitet, široku kulturu i slojevitu umjetničku personalnost. Biti istovremeno i filozof i pjesnik odnosno pjesnik i filozof ne usložnjava problem kako bi ga netko brzopleto možda mogao postaviti, nego ga, naprotiv, oslobađa čineći da se misao i osjećaj, realno i imaginarno, profano i sakralno, toliko znaju prožimati da pjesničkom stvaralaštvu ovog mladog autora, koji bi želio da mu na grobu umjesto cvijeća bude nalivpero, daju zavidnu posebnost. Već naslov zbirke izabranih pjesama ,,Golovanje hladnog sunca” upućuje na složenost pjesnikovog postupka stvaranja stihova. U stihova(nju), u onim versima koji nastaju za Nju snažna emocija i svijest o tjelesnom savršeno se rimuju izražavajući eros koji u dvojstvu postaje jedno.Savršena cjelina je precizno izražena: ,,Ulazim uTe / ti u Me”. Kao da se želi ostvariti ono neostvarivo Platonovog ,,androgynous” kako se sugerira u pjesmi ,,Freud”. Umjesto savršenstva o kojem u Platonovoj ,,Gozbi” govori Aristofan postoji nešto izazovnije za kreaciju za ovozemaljsko savršenstvo svijeta kao ,,discordia concors”. Što određuje čovjekovu prirodu na duhovnom i egzistencijalnom planu. Cjelina i dijelovi kao u knjizi Andreja Kozine čine koherentnu strukturu iako je svemu nužno dat okvir. Pjesnik kaže ,,tijelo je okvir naše jasnosti” uz konstataciju da su ,,okviri zatvor svake stvarnosti.” Potreba za nadilaženjem te stvarnosti jest u kreativnoj spoznaji da je i okvir po sebi stvarnost, da se može nadići, transformirati, postati nova stvarnost., stvarnost meta vremena. Baveći se ženskim tijelom kao referentnim entitetom Andrej Kozina ga doživljava i osjeća podjednako u njegovoj izazovnoj karnalnosti,, tvoji nokti u mesu” do sendžonperovske poetske senzibilnosti fluidnog rastjelovljenja, tvoja nagost jest morska”.Također u slavu tijela pjesnik pravi inverziju kazujući zapovjednim stihom,, Neka tvoje tijelo živi izvan lijesa” dok dušu ostavlja da ,,propovijeda pod zemljom”. Poezija Andreja Kozine pruža širok raspon doživljenog i mišljenog od suptilno izraženih afektivnih sjećanja iz djetinjstva koja se razvijaju u složene dimenzije zbiljskog u demeni ontoloških fenomena i filozofskih spekulacija do pažljivog korištenja oksimorona koji ne samo da su funkcionalno smisleni nego svojom bremenitošću mogućih značenja produžuju zadanu formu konkretne pjesme i pokazuju kako mladi filozof i pjesnik zna i osjeća da suštinu pjesme mora činiti misao a ne samo poetski zanos neposrednog ljubavnog osjećanja potaknutog doživljenim iskustvom ili iniciranom fantazijom. ,,Samo izražavanje emocija je sentimentalnost a ne umjetnost” upozoravao je Cassirer. Andrejevo pjevanje o ženskom tijelu jest također istovremeno pjevanje o biću voljene. Pjesma postaje po sebi pjesničko biće. ,,Prva pjesma” za pjesnika je kako je zapisao isto što i ,,prva djevojka”. Ono što pokreće između ostalog Andrejev stvaralački postupak jest utemeljena sintagma ,,erotika uma”. Eros (uz neodvojivu sjenu tanatosa) je složeni pojam slojevite produktivne vitalnosti bitno različit od nagonske seksualnosti. Pjevano i mišljeno u Andrejevoj poeziji jest strastveno i meditativno. Mrak je pjesniku potreban da se ,,golo ne vidi” nego da se ,,samo osjeti”. A osjetiti znači posjedovati voljeno biće iznutra. Golovanjem pokušati dosegnuti ono golo iskonske čistoće. Na tom je uvijek izazovnom putu najpouzdanija poetska misao. Smatram da je upravo filozofičnost Andrejevih poetskih koncepata ono što ga potvrđuje kao autora kompleksne problematike koja je već označena, kao što sam napomenuo, naslovom ove zbirke pjesama. ,,Hladno sunce” jest oksimoron koji osvještava svjesno i podsvjesno. ,,Dan ubija noć” ne da bi je lišio smisla i značenja već naprotiv da bi je ( noć ili sjenku) afirmirao, potvrdio, činom postojanja ,,jer vidjeti se u sjeni” znači ostvariti punoću koja emanira plodotvornu svjetlost bića. Zato je tijelo u Andrejevim pjesmama također i ujedinitelj dihotomija, tih sudbinskih dualnosti u kojima se zrcali složenost bića. Preciznost izraza u jasnoći stila omogućava da se kroz jednostavnost kazivanja, pjevanja, naglasi kompliciranost onoga što u takozvanoj stvarnosti izgleda jednostavno jer je očigledno.Na kraju ovog kratkog pogovora vratit ću se na početak knjige, na pjesmu ,,Življenje”. Da bi nešto postalo i opstalo mora se artikulirati i kulturom osvijestiti. Ono što jesmo potvrđuje nas kako u sažetom kontinuitetu govori pjesnik nižući verbe: slika, zvuk, riječi, rečenice, zarezi, dvotočje te na koncu; točka. Nije li u svršetku sadržano značenje početaka? Da bi točka mogla biti svršetak neminovno je da joj prethodi vlastita geneza. U točki je sadržan početak i kraj. Točka također može biti po pjesnikovom oksimoronu ,,Ništa u svemu” i ,,Sve u ničemu”. Knjiga ,,Golovanje hladnog sunca”, pjesnički prvijenac Andreja Kozine, svojim bogatstvom poetskog izraza i mnogostrukosti značenja njenih Omisli opravdano stvara interes za daljnji spisateljski rad ovog talentiranog mladog autora čije ćemo stvaralaštvo pratiti s puno pažnje i zanimanja.Dimitrije PopovićStranica: 156Dimenzije: 14 x 20.8Jezik: ZAGREBPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: Meki s ovitkomGodina: 2025