Albert Sánchez Piñol: Hladna koža

"Pošli smo prema plaži. Osmorica mornara iščekivala su naredbu da se vrate na brod. Živci su im bili napeti bez ikakva vidljiva razloga. Senegalac Sow ohrabrio me tapšanjem po leđima. Bio je to potpuno ćelav crnac savršeno bijele brade. Namignuo mi je i rekao: “Ne obraćajte pozornost na momke. Tek su ih unovačili za mornare, dolaze sa škotskih visoravni. Od njih i obični kaktus s Yucatána bolje poznaje legende i tajne mora. Nisu čak ni bijeli, nego crveni. A kao što svi znaju, takvi ljudi žive pod utjecajem krčmarskih praznovjerja. Jedi dobro, radi puno, gledaj se u zrcalo da se prisjetiš, govori naglas da ne izgubiš naviku govora i zaoku pimisli jednostavnim nakanama. I to je sve. Kada bolje po gledamo, što je jedna godina našega života u usporedbi sa strpljenjem Boga dobrostivoga?” Potom su se popeli na čamce i zgrabili vesla. Mornari su me promatrali pogledom ispunjenim samilošću I strahom. Promatrali su me poput dječaka koji prvi put vide noja ili poput miroljubivih stanovnika dok stoje pred povorkom ranjenika koji se vraćaju iz rata. Brod se udaljavao vrlo sporo. Nisam odvojio pogled od njega sve dok nije postao točkica na obzoru. A u toj točkici što se gasila ostao je neki nepovratni gubitak. Osjećao sam da mi se željezni obruč steže oko glave. Nisam znao je li to čežnja za ljudima, nestrpljivost zatočenika ili, naprosto, strah". Na otok na kraju svijeta uz koji ne prolaze brodovi, kao službeni mjeritelj dolazi irski borac za neovisnost kako bi godinu dana u samoći tražio vlastiti mir. Osim mjerne postaje na otoku je i svjetionik čija je svrha nepoznata, a u njemu živi pomalo lud i naizgled opasan svjetioničar. Mjeritelja već prve noći napadnu nepoznata, opaka morska stvorenja. Kako bi preživio, mora sklopiti savez sa svjetioničarom.Stranica: 256Dimenzije: 225 mmJezik: ZagrebPismo: LatinicaStanje: OdličnoUvez: MekiGodina: 2007