Serafita

 Honore de Balzac: SerafitaRoman Serafita (1799-1800) je priča o anđelu, androgenu, koji na norveškim fjordovima prolazi svoju konačnu zemaljsku transformaciju. To se neobično biće prikazuje lutalici Wilfridu u obličju lijepe žene, Serafite, a dobroćudnoj i bistroj Minni, kćeri pastora Beckera, kao Serafitus, utjelovljenje muževne mudrosti i snage. Oboje je smrtnika zaljubljeno u Serafitu-Serafitusa, no, androgin je nadišao zemaljsku ljubav, a njegov je zadatak otkriti ljudskome paru “put u nebo”.Serafita je nedvojbeno najzavodljiviji Balzacov roman. Ne samo zato što mu je temelj Swedenborgov nauk, nego i zato što je androgen prikazan kao biće kvalitativno različito od ostalih smrtnika. Njegov “misterij” nije vezan uz epizode iz njegove prošlosti, nego uz strukturu njegova vlastita postojanja.Balzac se postavio kao svojevrstan prorok novoga kršćanskog misticizma, stoga Serafita predstavlja njegov otklon od zemaljske zbiljnosti koju je tako iscrpno opisao u svojim romanima.POSTOJI li MAŠTA koja, spazivši na nekom zemljovidu obale Norveške, ne bi bila zadivljena njezinim neobičnim usjecima, dugačkom granitnom čipkom, gdje neprestano jecaju valovi Sjevernog mora? Tko nije sanjao o veličanstvenim prizorima koje te obale bez žala pružaju mnoštvom svojih dražica, zatona, malih zaljeva, od kojih je svaki drugačiji i gdje je svaki ponor bez puta? Ne bi li se reklo da se prirodi svidjelo neizbrisivim hijeroglifima narisati simbol norveškog života dajući tim obalama reljef kosti neke goleme ribe? Ribarstvo je naime glavna trgovina i omogućava gotovo svu prehranu nekolicini ljudi poput busena lisaja vezanih za te suhe stijene. Tamo, na četrnaest stupnjeva duljine, jedva ima sedam stotina duša. Zbog opasnosti koje ne prati slava, stalnih snjegova koje za putnike čuvaju ti vrhovi Norveške, od čijeg imena već postaje hladno, njihove su uzvišene ljepote ostale netaknute i uskladit će se s ljudskim pojavama koje pjesništvo još nije upoznalo, no koje su se tamo dogodile i o njima priča slijedi.Kad je neki od tih zaljeva, u očima polarnih pataka obična pukotina, dovoljno otvoren da se more u tom malom kamenom zatvoru, u kojem se koprca, ne bi sasvim smrznulo, mještani taj mali zaljev nazivaju fjordom, riječju koju su gotovo svi zemljopisa pokušali naturalizirati na svojim cijenjenim jezicima.  Stranica: 214Dimenzije: 12x19Jezik: ČačakPismo: LatinicaStanje: Vrlo dobroUvez: Meki s ovitkomGodina: 2011