MRTVO MORE ( pripovijetka ) - Radoje Domanović

- Prvo izdanje
- Izdavač : " Svjetlost " , Sarajevo , 1949.
- Urednik : Hamid Dizdar
- Korektor : Žarko Vranješević
- Štamparski zavod " Oslobođenje " , Sarajevo.
- 39 str.
- Meki uvez
- 12 × 16 cm
=====
- Kompaktno stanje knjige (stranice , hrbat i korice)
Stranice 16 i 17 - tragovi podvlačenja grafitnom crvenom bojicom nekoliko riječi - ostale stranice bez obilježavanja.
Također , na naslovnoj stranici - manji trag obilježavanja grafitnom bojicom.
Prisutne su na nekoliko stranica žute mrlje i općenito tragovi korištenja.
===
Malograđanska sredina u pripoveci "Mrtvo more"
Opisujući život ljudi u jednoj srpski palanci, njihovo ne prihvatanje različitih od sebe i mržnju samo prema onima koji se izdignu iznad proseka sredine u kojoj žive, Radoje Domanović je u pripovetki “Mrtvo more” na uverljiv i satiričan način pokazao kako je teško živeti u maloj sredini i pokoravati se njenim strogim pravilima.

Malograđanska sredina je učmala sredina koja ne podnosi razlike i veoma teško menja svoja unapred utvrđena merila dobrog ponašanja. U njoj vlada dvoličnost i licemerje, a svaki pojedinac je prinuđen da svoja lična razmišljanja podredi masi, da se ne suprotstavlja učmalosti i krši pravila.

Malograđani ne podnose ljude koji drugačije misle od njih samih i uvek se, ne birajući sredstva, suprotstavljaju smelim poduhvatima drugih. Oni žive mirnim životom bez ambicija, strasti, vrlina i poruka. U njihovom dosadnom i učmalom životu jedino je aktivna mržnja prema onom ko hoće da se uzdigne i nešto više postigne. Malograđani ne vole promene i ne žele da prihvate ništa novo, pa čak i ako je ono lepo, dobro i zanimljivo. U malograđanskoj sredini se osuđuje svako ponašanje drugačije od uobičajenog, a svi koji štrče i odskaču od drugih izloženi su ismejavanju, ogovaranju i ignorisanju. Ljudi puni ambicija i želje da iskažu svoj umetnički duh, naučnici blistavog uma, pesnici i slikari, neumoljivo se teraju da budu kao svi ostali. Njihov talenat nije njihova vrlina, već naprotiv, velika mana zbog koje u svojoj maloj sredini doživljavaju velike neprijatnosti. Oni predstavljaju opasnost i rizik za druge, jer mogu da postignu nešto više i nešto bolje. Zato se malograđani svojski trude da im uguše strast, unište slobodne umetničke snovi i ograniče njihov napredni um.

Malograđanska sredina je sredina u kojoj vlada društveno mrtvilo. U njoj se ljudi slobodnog duha osećaju kao da im ponestaje daha i kao da se guše. Ona je kao mrtvo more, jedna zelena ustajala voda neprijatnog mirisa koja se nikuda ne miče i u kojoj nema istinskog života.