Lirika pasa

 Miloš Živanović: Lirika pasa Drevni gataoci Novoga Svijeta, brojalice su skrivali u utrobe žrtvovanih pasa ne bi li im tako ojačali moć. Irokezi su u psu gledali oblik arheanđeoskog štitonoše Hermesa, posrednika između svjetova: ovoga nas sadašnjih i onoga njih bivših. Psi, ne u jednoj mitologiji, čuvaju vrata podzemnih svjetova.Neki od stanovnika današnjeg Meksika, još prije Inka, odlučili su ljudsku žrtvu zamijeniti psećom. Budući da u nekim predajama poznaje i zemaljski i onkrajni ljudski život, bilježe Chevalier i Gheerbrant, pas se često pojavljuje i kao junak prosvjetitelj. Najčešće kao gospodar ili osvajač vatre. Prema aztečkoj predaji bog pas Xolotl ukrao je u paklu mrtvačke kosti iz kojih su se bogovi spremali začeti novu ljudsku vrstu.Simbolika psa o kojoj je riječ, odnosi se samo na njegovu dnevnu stranu. Što se noćnog aspekta simbola tiče, pas je ono što je najniže u stvaranju. Nečist je i simbol je lakomosti i nezasitnosti. Njegov lavež uz kuću predznak je smrti. Nastojanja da se u sintezi povežu polovi dualizama polučuju ideju o psu kao o palom anđelu. Neke azijske tradicije koje dijalogiziraju s iranskim dualizmom od kojih je najjača ona perzijska, psa-palog-anđela vide istovremeno kao zaštitnog i dobrog duha i kao nositelja božanskog prokletstva.Dante je za poslanika izabrao hrta, a Goethe je u Faustovu radnu sobu poslao Mefista u liku crnoga pudla. Produženi uvod strateški je. Njegova je nakana čitatelju ukazati na to da nam simolika pasa nije nepoznata. No, usprkos tomu, zasad pojma nemamo što je pas Milošu Živanoviću, preciznije, što je to pseće u lirici pasa istoimene knjige pjesama? Ne znamo li radi li se o psu koji nije jedan? Niti znamo koliko pasa stane na vrh lirske igle mlađahnog Betonca. No, svo neznanje o psu/psima unutar korica kinozofske lirike ne treba nas zaustaviti u potrazi za njima.Pjesma znakovita geopolitičko-meteorološkog-vojnoredarstvenog naslova "Oluja" ukazuje za izostanak firentinskog hrta i prisutnost germanskog pudla: "A kad đavo jednom svrati / biće kuc kuc po prozoru..." Pseći pandemonij Miloša Živanovića najavljuje krvavi pir animal-antropologije. Već prva pjesma u knjizi, "U srcu«, sugerira: ja sam sve! ... u srcu ja sam crn / ja sam šiptar, ja sam musliman, ja sam cigan, ja sam Bernard Šo." I jebe mi se za političku korektnost! Oko mene je pakao, a moj privatni pandemonij prijedlog je za realniju i opipljiviju verziju zbilje u kojoj se panteizam kakvog je naučavao Spinoza, supstituira za pandemonij o kakvom je pisao Sade.Politikom obestrašćeno lirsko ja s jakim epskim predznakom jedne kurčevite kulture simbol koje su Pas-Dobrica, Pudl-Draža i Pas-Mater-Milošević, pretvara se da, u potrazi za homo-satanicusom, za potrebe teksta, želi pripitomiti "psa". Pas se, mislim da nije presmjelo reći, ovdje javlja kao spona između čovjeka i homo-satanicusa - te balkanske inačice Nietzscheovog Nadčovjeka. Za autora homopoetikus je moderni homosatanicus.Meni to vuče na Byrona. Bez obzira na pojmovnu vuču, o psu-sponi čitamo da je svjedok postojanja đavoljeg mačo kurca; znamo da znaju kako smrdi mrtav čovjek. O tome hoće li psi biti problem ili rješenje, autor ostavlja psima da odluče (20). Čitamo o Simoru psu koji je umro od zalutalog metka (34). Na istom se mjestu, hodajući u mjestu, nalaze i humanoid i pas i pseto (37). Potonja distinkcija sugerira na potrebu razlikovanja psa kao životinjske vrste i pseta kao karakterne osobine humanoida. To trojstvo: humanoid-pas-pseto, dijalogiziraju s đavlom, tako nas vraćajući na početak priče o simbolima. A razgovaraju u nadi da će jednom biti u stanju "šutnuti vraga u grotlo iz kojega je izašao" (40).Dok se u nas politika bavi nama, Živanovićeva se poezija bavi politikom. Potonju secira animalizirajući je na način negativne simbolike. Pritom, potpuno očekivano, ne izostaju ni doslovne inačice kako pasa tako i pseta: psi rata. Neki bi, oprezniji u parametrima struke, konzervativniji i time sigurniji u svijetu poetskih interpretacija, inzistirali na dihotomiji prirode i kulture: civilizacije i divljaštva: Rimljana i Barbara: "ljudi" i "pasa". No, to bi bilo ziheraško čitanje. I definitivno dosadno. Naposljetku, pogrešno!Jer cijeli je ovaj kanarij tekstualno svjedočanstvo o tek arbitrarnom postojanju dvaju polova: civilizacije i barbarizma. I dopuna svijetu politike u kojemu se iz pozicije u kojoj je čovjek čovjeku "pas" na vremena u kojemu je čovjek čovjeku (bio) vuk treba gledati s nostalgijom.Vrag i pas, kao i pseto, zažive u cresscendu pandemonija s kraja knjige: u četničko-ustaško-komunističko-fašističko-oslobodilačko-finalnoj soluciji u kojoj supostoji dobro i zlo, a čiji estetički učinak tek na prvu loptu ironijom relativizira invokacija Bertolda Brechta: "Opera za dinar".U očekivanju njezine scenske izvedbe posegnite za "Lirikom pasa". Knjigu pak treba čitati s distancom. Oprez je neophodan jer Miloš, po ugledu na podneblje koje ga je u kulturi, kao uostalom i čitatelja, omogućilo, kako sam kaže: knjigom vadi oči...tekst: Novi list   Stranica: 110Dimenzije: 13x19Jezik: ZagrebPismo: LatinicaStanje: OdličnoUvez: MekiGodina: 2009