Kristiada

 Junije Palmotić: KristiadaS rječnikom nepoznatih riječi na kraju knjige.Iz predgovora:Evo troškom Matice opet jednog djela starodavne dubrovačke književnosti na svjetlu. Pjevana i pisana je pjesma ova prie dvesta godinah po latinskom djelu Jerolima Vide, koji je pod naslovom „Christiade" 1535. god. u heksametrih izpjevao život i djela Isusova, djeleći pjesmu svoju na šest pjevanjah. Ovo latinsko djelo je Palmotiću samo na to bilo, da se duh njegov u svom slobodnom pjesničkom po­letu nječesa pridržati more i s toga se je Vidinih šest pjevanjah na slovinskoj njegovoj liri do dvaest i četiri umnožalo i ponaraslo na 4321 strofu.Medjutim djelo njegovo nije za njega živa štampano bilo. Istom po njegovoj smrti i propasti Dubrovnika trešnjom godine 1667. bi izdano od brata njegova Jurja u Rimu u štampariji Jakoba Maskardića 1670. Ovo izdanje je valjda po izvornom rukopisu samoga Gjona, te neimajući nikakovih drugih rukopisah, bi odlučeno, da se pri ovom izdanju posve držati treba po onom, kako je prvi put u Rimu Kristiada iz­dana bila.Da štioci vide, koja je u pravopisu promjena učinjena, evo ću navesti nekoliko strofah iz raznih pjevanjah ... Svakomu čitatelju je očevidno, da smo mi organički pravopis u preštampanju Kristiade poprimili, koji je, kad se naš jezik latinskom pismenima piše, posvuda znan i običan. To je trebalo učiniti, da izdanje ovoga veličanstvenoga umotvora Palmotićeva svoju svrhu dokuči i što više štiveno i razšireno bude.S Interneta:Junije Palmotić (1607-1657) hrvatski je barokni pjesnik i dramatičar, porijeklom iz plemićke obitelji. Obnašao je brojne dužnosti u upravi grada Dubrovnika (bio i član Velikog vijeća). Preveo je slavni ep Christias talijanskog pisca Girolama Vide, nazvavši ga Kristijada. Prema njegovoj želji, ep će biti objelodanjen u Vječnom gradu, s iscrpnim popratnim slovom Stjepana Gradića, velikoga dubrovačkoga diplomata i kustosa Vatikanske knjižnice. U skladu s literarnim običajima svoga vremena, i Palmotić se služi pričama antičke mitologije kako bi u njih zaodjenuo aktualne poruke namijenjene suvremenicima. On piše melodrame u kojima se mitološki svijet smjenjuje s viteškim imajući pred sobom predloške u epizodama iz Ovidija, Vergilija, Tassa i Ariosta, koje također prerađuje; neke je vješto lokalizirao i smjestio u naše prostore, a drugima je dao okus dubrovačke legende pri čemu je dao maha i svome domoljublju.Vrlo dobro očuvan primjerak!  Stranica: 232Dimenzije: 15x23.5Jezik: ZagrebPismo: LatinicaStanje: Vrlo dobroUvez: TvrdiGodina: 1852