Esiodou tou askraiou ta euriskomena. Hesiodi Ascraei opera omnia.

Hesiod: Esiodou tou askraiou ta euriskomena. Hesiodi Ascraei opera omnia.Prijevod Bernard ZamanjaZamanja (Džamanjić), Bernard (Bernardus Zamagna), hrvatski pjesnik i prevoditelj (Dubrovnik, 9. XI. 1735 – Dubrovnik, 20. IV. 1820). Pohađao isusovački Collegium Ragusinum; 1753. stupio u rimski novicijat Družbe Isusove. Dvije godine slušao retoriku (1755–57), studirao filozofiju (1757–60) i teologiju (1766–70). Bio je učenik R. Kunića i R. Boškovića te član rimske Accademije degli Arcadi (pastirsko ime Triphylus Caphissides). Za svećenika je zaređen 1769. Predavao je retoriku na isusovačkom učilištu Collegium Ptolemaeum u Sieni, a nakon ukinuća isusovačkoga reda nastavio predavati u istom zavodu pod pijarističkom upravom. Retoriku i grčki jezik predavao je u Milanu, gdje je obavljao službu diplomata za Dubrovačku Republiku. Bio je generalni vikar Dubrovačke nadbiskupije (1783); inspektor dubrovačkoga liceja (1808). U epu Jeka (Echo, 1764), sastavljenu od 1361 heksametra u dvije knjige, obradio je akustičke, meteorološke i astronomske pojave. Djelu je priložio elegiju Rajmundu Kuniću, svojemu bivšem učitelju (Ad Raymundum Cunichium suum olim Magistrum), u kojoj je pisao o didaktičnom usmjerenju ondašnje isusovačke pjesničke radionice. U epu Zračni brod (Navis aëria, 1768), sastavljenu od 1473 heksametra, progovorio je o zračnom brodu koji bi se pokretao s pomoću četiri balona. Uz ep je tiskana i zbirka od deset marijanskih elegija – Jedna knjiga elegija (Elegiarum monobiblos). Glasovit je kao prevoditelj – preveo je Odiseju na latinski, a slijedeći R. Kunića, uz prijevod je objavio i traduktološku raspravu Načela djela (Ratio operis), u kojoj je stilski usporedio Ilijadu i Odiseju. Preveo je i cijeloga Hezioda, poprativši prijevode opsežnim filološkim komentarima. Dovršio je prijevod Teokrita (koji je započeo Kunić), priredio cjelovito grčko-latinsko izdanje Teokritovih idila te objavio prijevode bukolika Mosha i Biona. Potkraj XVIII. st. objavio je zbirku heksametarskih poslanica, a u jednoj od njih zauzeo se za prepjev Homera na hrvatski jezik. S hrvatskoga na latinski prepjevao je Radonju V. Menčetića te ulomak iz Osmana I. Gundulića.U dvojezičnome se izdanju na stranicama 5–16 nalazi i heksametarska posveta Ferdinandu Austrijskomu, bratu Petra Leopolda kojemu je Zamanja posvetio prijevod Odiseje. U posveti je vidljiv Vergilijev utjecaj, osobito u početnim stihovima u kojima Zamanja oponaša početak Eneide. Zamanja je prijevod popratio opsežnim komentarom u kojemu interpretira odabrane odlomke, objašnjava neke izraze (toponime,teonime, epitete), navodi antičke izvore koji govore o Hesiodu (npr. Lukijan) i koje stilski i sadržajno uspoređuje s Hesiodom (npr. Homera, odnosno Ovidija) te u kojemu povremeno polemizira s ranijim prevoditeljima ikomentatorima (npr. Le Clercom i njegovim feničkim etimologijama), a nisam Hesiod nije pošteđen kritike pedantnoga isusovca (između ostaloga jer brka teogoniju s kozmogonijom)Latinski prijevod Teogonije jedan je od prevoditeljskih pothvata našega poznatog latinista Bernarda Zamanje. Njegovo zanimanje za taj arhajski grčki ep ne iznenađuje s obzirom na vrijeme u kojemu Zamanja stvara,a koje je izrazito naklonjeno poučnim epovima i epovima koji se bave poviješću i kulturom naroda. U predgovoru prijevodu dolazi do izražaja širina Zamanjina obrazovanja jer Zamanja pokazuje veliko poznavanje stavova antičkih i kasnijih autora i filozofa o Hesiodu te dobro poznavanje Hesiodova života i djela. U predgovoru Zamanja pokazuje i da je moderniprevoditelj jer se ne zalaže za doslovni prijevod, nego smatra da je zadaća prevoditelja postići prirodan stil u jeziku na koji se prevodi. Pri prevođenju Teogonije s grčkoga na latinski Zamanja se morao suočiti s jezičnim problemima koji su odraz razlika između grčkoga i latinskoga, poput čestote uporabe čestica, razlika u glagolskome sustavu i sklonosti tvorbi složenica. Pri susretu s grčkim česticama Zamanja se uglavnom odlučivao za njihovo potpuno izbacivanje iako je općenito bio sklon proširivanju izvornoga teksta. Jedna od odlika Zamanjina stila bilo je i izbjegavanje ponavljanja. U njegovu je prijevodu proširivanje mnogo češće od skraćivanja i često uključuje izraze posuđene od ranijih pisaca koje je čitao. Zamanja upredgovoru prijevodu ističe želju da Hesiodovu Teogoniju približi duhu latinskoga epskog pjesništva, pa ne čudi da se pritom oslanja na izraze i riječi rimskih klasika. Osobito je izražen utjecaj sljedećih rimskih pisaca: Ver-gilija, Ovidija, Cicerona, Silija Italika i Lukrecija. Temeljito poznavanje njihova izričaja rezultat je isusovačke naobrazbe koja je osposobila Zamanjuda se izražava poput lektirnih pisaca. Što se tiče vremenski bližih autora,tekst možemo dovesti u vezu s prijevodom Jeana Le Clerca te djelima Ru-đera Boškovića i Rajmunda Kunića. Zamanja u prijevodu Teogonije odraava i neoklasicistički duh vremena te je prijevod mjestimice elegantniji od originala, a od sablažnjivih elemenata autor se diskretno ograđuje.Stranica: 416Dimenzije: 22.5x29.5Jezik: ItalijaPismo: LatinicaStanje: Vrlo dobroUvez: TvrdiGodina: 1785