Enzo Bettiza - Tršćanski fantom

Roman je vremenski smješten u period pred prvi svjetski rat, a građen je iz dva osnovna elementa: biografije Danijela Solospina, posljednjeg izdanka stare i bogate tršćanske obitelji, i prikaza života grada u kom se on razvija. S jedne strane je introvertni glavni junak koji živi gotovo usamljen u roditeljskoj kući, nošen težnjom za nedokučivim i velikim, ali zamišljen i neodlučan, pun unutrašnjih sumnji i straha, u osnovi psihološki problem uklapanja djeteta u svijet odraslih, a s druge je strane svugdje prisutna stvarnost miješanja dvaju naroda, Talijana i Slavena, i posljedica koje to ostavlja u karakteru i ponašanju ljudi, dakle jedan politički problem. Ta se dva elementa u knjizi neprestano prepliću.
Autor prati s mnogo smisla za suptilnu psihološku analizu rast i razvoj glavnog junaka u njegovu djetinjstvu i dječaštvu služeći se obilno citatima iz njegova navodnog dnevnika, opisuje njegovo doživljavanje roditeljskog doma, pokojne majke o kojoj dobiva nejasnu sliku samo iz pričanja drugih, oca veselog udovca koji vodi bezbrižan društveni i ljubavni život ne posvećujući nikakvu pažnju sinu, dadilje iz Drniša koja ga odgaja u mističnoj religioznosti i obožavanju naših narodnih junaka, djeda, nepodmitljivog austrijskog suca koji živi povučeno u svojoj sobi utonuo u uspomene, obiteljskog liječnika Janovicha, Slovenca široke kulture, socijaldemokrate humanističkih ideja.
Danijelov razvoj je prikazan ne samo u ambijentu stare tršćanske obitelji u raspadanju, nego i na široj osnovi grada i njegovih problema. Bettiza iznosi svoje ideje uglavnom preko Danijelova mentora Janovicha, koji vrlo rano otkriva Danijelu da su tršćanski Talijani mješanci s mnogo slavenske krvi i tumači da talijanski iredentizam vuče svoj korijen u privilegijama koje Talijani žele obraniti od Slavena i da se on razbuktao najviše pod impulsom njihove svjesne pobune protiv njihova slavenskog porijekla.