Elektra

 Danilo Kiš: ElektraElektra je nastala 1968, u drugoj godini BITEF-a, kada je Beograd bio neprikosnoveno svjetsko kazališno središte. Ona se može smatrati nekom vrstom Kišovog hommage-a umjetnosti koja je tih godina sabirala u sebi, kao u kakvoj žiži, velik dio energije pobune u čijem se znaku završava šesto desetljeće. Što se tiče povoda da napiše Elektru (po Euripidu) i prirode posla, o tome sâm Kiš govori u bilješci “O Elektri”, predviđenoj za kazališni program. Bilješka upućuje čitatelja u ono što Kiš naziva „slobodnim asociranjem nad jednim dramskim tekstom“. Ali, tek bi usporedba s Euripidovom tragedijom pokazala što se sve krije pod ovom skromnom formulacijom „slobodno asociranje“, kakve su sve intervencije izvršene ne samo u psihologiji likova, o čemu govori Kiš, već i u onome što se može nazvati etosom tragedije: kod Kiša, ljudska priroda (usprkos snazi mržnje) prolazi kroz iskušenje osvete s mnogo više kolebanja, motivi mržnje mnogo su mutniji, a sam čin osvete bez ikakve svetosti. „Nebeska mehanika“ ustupila je mjesto ljudskom, odveć ljudskom, zato na kraju nema utjehe, sve je nepovratno i nepopravivo. Pouku, ako je ima, treba izvući iz Klitemnestrinih riječi, iako one nisu bile otrežnjujuće za Elektru, pa ni za Oresta: „pred velikom činjenicom smrti / sva su ljudska djela varljiva i tašta, / u rijeci vremena sve izgleda sitno: sve / osim života / Zato mi oprosti.“ I danas, u ovom surovom vremenu osvete, Kiš nam vjerojatno ništa drugo ne bi mogao poručiti.   Stranica: 42Dimenzije: 12x23Jezik: ČačakPismo: ĆirilicaStanje: Nova knjigaUvez: MekiGodina: 1992