David Grossman - Vidi pod ljubav

Izrael, 1959. Dječak Momik želi sastaviti svijet. Za devetogodišnjaka to je težak zadatak, no ako je dotad i raspolagao samo uzdasima i noćnim kricima roditelja, ako je mogao graditi tek na riječima koje ostaju lebdjeti nakon razgovora što se naprasno prekidaju kad uđe u sobu, dolazak djeda Anschela promijenit će sve: Momik shvaća da je za rješenje zagonetke najvažnije na čistac izmamiti Nacističku Zvijer, doznati što se odraslima dogodilo u Ondjezemlju i sklopiti priču o Djeci srca.

Pokušava odgonetnuti uzrok tjeskobe svojih roditelja i svih odraslih iz ulice, zašto govore šapatom, a noću se uz krikove bude iz noćnih mora, kakve su im to svima brojke ispod kože na podlakticama i što se to zapravo dogodilo u Ondjezemlju, maglovitom prostoru iz kojeg su svi preživjeli došli u Izrael. Od dana kada dovedu dječakova djeda Anschela, nekadašnjeg pisca za djecu, a sad starca koji bez prekida priča o nekakvom nepojmljivom i strašnom stvoru kojeg samo on može vidjeti, Momik odluči sam riješiti misterij onoga što su stariji proživjeli u Ondjezemlju...

Dvadesetak godina poslije – zna da je potrebno još ponešto. Jedna bijela soba i jedna neobična enciklopedija. Jedna ljubavna priča (ona o Moru i Bruni Schulzu) i jedna nimalo ljubavna, o zapovjedniku koncentracijskog logora Neigelu i piscu Anschelu Wassermanu-Šeherezadi, koji ga, pričajući mu, pokušava inficirati ljudskošću...

Profil, 2012.