Život na santi (dnevnik) - Ivan Dmitrijevič Papanin

- Drugo izdanje
=
- Izdavač : Nakladni zavod Hrvatske , Zagreb , 1947.
=
- Za izdavača : Marijan Matković
=
- Urednik : Mirjana Obrenović Šimanski
=
- Korektor : Hijacint Petris
=
- Naklada : 3.000 primjeraka
=====
- 352 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 13 × 20 cm
=====
- Tekstovni dio bez obilježavanja , podvlačenja.
Kompaktno stanje knjige.
Knjiga je iz otpisa (arhivske kartice , pečati , arhivske naljepnice...).
Prisutna oksidacija papira , starosna pigmentacija,potamnjelost margina.
Tragovi godišta vidljivi na koricama.
==========
Ivan Dmitrijevič Papanin (ruski: Ivan Dmitrievič Papanin , 26. studenoga [OS 14. studenog] 1894. - 30. siječnja 1986.) bio je ruski polarni istraživač, znanstvenik, kontraadmiral , dva puta Heroj Sovjetskog Saveza odlikovan s devet Lenjinovih ordena
Ivan je rođen u Sevastopolju (današnja Ukrajina) u obitelji mornara. Godine 1914. unovačen je u rusku mornaricu. Sudjelovao je u Ruskom građanskom ratu na sovjetskoj strani boreći se u Ukrajini. Godine 1920. poslan je na Krim da organizira gerilski pokret protiv snaga Petra Nikolajeviča Wrangela .
Od 1923. do 1932. radio je u Narkomatu veza. Godine 1931. sudjelovao je u ekspediciji ledolomca Malygin na Zemlju Franje Josipa . Od 1932. do 1933. bio je voditelj polarne ekspedicije u zaljevu Tikhaya na Zemlji Franje Josipa. Od 1934. do 1935. bio je zapovjednik polarne postaje na rtu Čeljuskin . U 1937-1938 bio je zadužen za poznatu ekspediciju Sjeverni pol-1 . [1] Četiri istraživača: Ivan Papanin, Ernst Krenkel , Evgeny Fedorov i Petr Shirshov sletjeli su na lebdeće sante leda u zrakoplovu kojim je upravljao Mikhail Vodopyanov. Papaninov tim je 234 dana provodio širok raspon znanstvenih promatranja u pripolarnoj zoni, sve dok ga nisu vratila dva ledolomca "Murman" i "Taimyr". Bila je to prva ekspedicija te vrste u svijetu. Svi članovi ekspedicije dobili su titulu Heroja Sovjetskog Saveza , što je bila izuzetna rijetkost prije Drugog svjetskog rata .
Od 1939. do 1946. Papanin je bio nasljednik Otta Schmidta na mjestu šefa Glavsevmorputa (Glavniy Severniy Morskoy Put') - ustanove koja je nadgledala sve komercijalne operacije na Sjevernom morskom putu . Godine 1940. dobio je drugu titulu Heroja Sovjetskog Saveza za organizaciju ekspedicije koja je spasila ledolomac Sedov . Tijekom Drugog svjetskog rata bio je predstavnik Državnog odbora za obranu (Gosudarstvennij Komiet Oborony) odgovoran za sav transport Sjevernim morskim putem . Od 1941. do 1952. bio je član Centralne revizijske komisije Komunističke partije .
Od 1948. do 1951. bio je zamjenik ravnatelja Instituta za oceanologiju Akademije znanosti SSSR- a, a od 1951. do svoje smrti 1986. bio je voditelj Odjela za pomorske ekspedicije Akademije . Od 1956. do 1972. bio je i ravnatelj Instituta za biologiju unutarnjih voda (Bilogii Vnutrennikh Vod).
Papaninovo ime dano je rtu na poluotoku Tajmir , planini na Antarktici i podvodnoj planini u Tihom oceanu. Ime Ivana Papanina nosi i teretni i istraživački brod klase led (pozivni znak: UCJE) izgrađen 1990. godine koji radi u arktičkim morima i na Antarktiku.