Vrata od utrobe : roman / Mirko Kovač

Vrata od utrobe : roman / Mirko Kovač
Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod, 1979
336 str. ; 19 cm (11,50 x 18,00 cm)
Džepna knjiga. Beletristika
Jezik: srpski
Meki plastificirani uvez u bojama

Stanje: dobro; s patinom vremena.
CIJENA: (fiksna) 11 € + troškovi dostave
DOSTAVA: Tisak paket ili HP Paket24
Šaljem u roku 24h do 48h nakon što uplata sjedne na račun
Ako ste iz Zagreba možete osobno preuzeti na mojoj adresi ( Zagreb )
Kompletnu ponudu pogledajte klikom na link "Svi oglasi ovog oglašivača".
Kontakti: bookys@gmail.com, 098 27 24 27

Roman “Vrata od utrobe” u prvoj je verziji objavio 1978, u izdanju zagrebačkog Naprijeda. Za tu je knjigu čašćen Ninovom nagradom, u strašnoj konkurenciji i u vrijeme kada je ta nagrada bila kriterij na prostorima zajedničkih, međusobno razumljivih jezika. Bio je navršio četrdesetu, i bio je u punoj snazi kao scenarist, pripovjedač i romanopisac, jedan od onih beogradskih ludaka, koji su neprestano provjeravali granice slobode, iritirali državu i partiju i poigravali se svetinjama režima. Jest, imao je Kovač u sebi nešto ekshibicionističko, dobar, blag čovjek, a svejedno je volio skandalizirati čaršiju, ali u toj je provjeri granica slobode, dosljedno provedenoj na svakoj stranici “Vrata od utrobe” bilo i nešto što je mnogo važnije: ogroman biografski i sudbinski ulog. On je, naime, u to vrijeme pisao samo o onom što ga je čovječanski odredilo, o svojoj krvi i svojoj kosti Kovač je pisao.

“Vrata od utrobe” roman su o Istočnoj Hercegovini. Najvažniji hercegovački roman, općenito, koji je itko napisao. Ali to je i roman o komunističkom osvajanju vlasti, o retorziji i odmazdi među društvenim klasama, etnijama i ljudima. Iako nije dug, jedva da je u njemu tristo i pedeset stranica, to je i društvena freska, i porodična saga, i ljetopis mjesta L., smještenog u blizini Trebinja. (U kojemu se inicijalu, pak, jasno prepoznaje Lastva, mitsko središte Kovačevih proza, koje, međutim, iz razloga koje slutimo i koje bi vrijedilo opisivati, pisac nikad nije imenovao drukčije nego inicijalom.) Iako je Kovač drukčiji pisac od Ive Andrića, mnogostrukošću svojih značenja, društvenih, intimnih i političko-povijesnih, “Vrata od utrobe” usporediva su s “Travničkom hronikom”. (A možda su, iako ne i sigurno, obojici pisaca to i najbolji romani.) Ono što ih, međutim, čini neusporedivim jest pripovjedna strategija, u kojoj Kovač virtuozno kombinira dva međusobno suprotstavljena metoda: klasično, barokno pripovijedanje, s tehnikom rezova i uobličavanja ispripovijedanih cjelina u zasebno podnaslovljene kvazidokumentarne i tematske okvire. Time ne samo da ne otežava posao čitatelju – čemu je Kovač, čini mi se, bio i jedinom nevičan: naime, ni kada se ozbiljno trudio, nije bio u stanju svoj tekst učiniti neprohodnim, neprivlačnim, u se zatvorenim, hermetičnim – nego mu, štoviše, pruža iluziju kako svijet što ga pisac opisuje istovremeno gleda s više različitih, međusobno sučeljenih i zrcalećih strana. “Vrata od utrobe” su, formalno gledajući, roman-kaleidoskop. Što bi to bio roman-kaleidoskop? I to bi jednom valjalo objasniti. Ovako ostaje zgodna, a slikovita sintagma.

Kovač je hiperrealist, kvazidokumentarist, proizvođač čarolija, veliki porodični i zavičajni pisac. Ono što on upetlja u “Vratima od utrobe” ne bi raspetljao ni najsposobniji policijski istražitelj, ni književni analitičar, tekstolog, detektiv – ako takvi još i postoje u ovome jeziku – ali ništa tu nije nametljivo, suvišno ni opterećujuće. Priča teče onako kako teče vrijeme. Neravno i skokovito. Sudbina povlači junake njihovu kraju. A komunizma što se tiče, on se u “Vratima od utrobe” rodi, i u njima on umre. Iako je objavljena dvanaest godina prije kraja epohe (čarobnog li broja – dvanaest), prije 1990. kada se europski komunistički sustav i raspao, ova knjiga kao da je pisana s nekim naknadnim iskustvom. I nevjerojatno kako su je komesari uspjeli podnijeti. A bilo je to u vrijeme kada je književnost bila važna, kada se država tresla zbog jednoga subverzivnog stiha, kada su se zbog prvijenca mladoga pisca sastajali općinski komiteti, a oni centralni su živo raspravljali o zastranjenima u knjigama što su ušle u finale Ninove nagrade. Danas, državom, kao i državnim podzemljem, a onda i nacijom i nacionalnim patriotizmom, vladaju oni koji ništa ne čitaju – osim, možda, Dječje Biblije, da se ukratko i razumljivim jezikom informiraju pred redoviti raport ocu nadbiskupu – pa je teško zamišljati kako bi današnji komesari reagirali na ovakvu knjigu. Naravno, kada bi ona bila moguća.

“Vrata od utrobe” su, na kraju, knjiga o Jobu. Započinje motom iz one Knjige o Jobu: “Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju.” Job je, vjerujem, Dimitrije V, kojeg je neprijateljski rafal presjekao tako da ga je ostavio bez nogu i samo s jednom rukom. Takav će vladati mjestom L.
Mirko Kovač umro je na Preobraženje Gospodnje 2013. Trideset i pet godina ranije ovi su redovi upisani u “Vrata od utrobe”: “Preobraženje Gospodnje praznuj i preobraženje u sebi pripremaj, misli o skoroj smrti, smatraj se već umrlim svijetu, a živim Bogu, odvezuj se od svijeta, spremaj se hitno na put, išti spas i viči: potonuh! Čut ćeš glas kao Petar:
‘Što si se prepao, Bog je na tvojoj strani, prirodno.’”
Miljenko Jergović, 8.10.2016.