Komplet knjiga FRANZ KAFKA & POPOVIĆ + IGOR HOFBAUER + ČASOPIS KVADRAT

Prodajem cjelovit komplet od šest knjiga pisca Franz Kafke; „Umjetnik u gladovanju", „Amerika", „Pismo ocu", „Dvorac", „Preobražaj" i „Proces" + knjiga pisca Ede Popovića „Tetovirane priče" cjelovito izdanje ukoričen komplet od svih 12 samostalno objavljenih priča koje su Popović & Hofbauer počeli objavljivati još od 2003. godine ("Klub", "Betonske priče", "Ako vam se...")
+ specijalizirani časopis za devetu umjetnost Kvadrat br.42, broj što između ostalog donosi veliki intervju s jednim od trenutno najzanimljivijih hrvatskih ilustratora i strip autora Igorom Hofbauerom, a knjige su začinjene jednako izravnim i ekspresivnim Hofbauerovim crtežom. Sve zajedno: čista poslastica.

Komplet k'o nov i u izvrsnom stanju, na zahtjev šaljem i dodatne fotografije.
Preuzimanje na adresi u Zagrebu, a za ostatak Hrvatske šaljem poštom ili preko Tisak kioska tj. kako se već dogovorimo.
Postoji mogućnost slanja u inozemstvo.
Obećajem vrhunsko pakiranje i zaštitu pošiljke kako bi se ista zaštitila, a izbjeglo oštećenje prilikom transporta i tijekom uobičajene manipulacije pošiljke.
Plaćanje uplatom na tekući račun ili pri primopredaji.
Kontaktirati me molim Vas možete u inbox i/ili na +385 99 230 94 15, pogledajte i druge moje oglase, hvala lijepa.

Komplet od šest knjiga pisca Franz Kafke;
jezik: hrvatski,
prijevod s njemačkog: Zlatko Crnković, Boris Perić i Neda Paravić,
ilustracije izradio: Igor Hofbauer,
broj stranica: 234, 252, 93, 332, 100 i 268,
uvez: tvrdi uvez + meki uvez s klapnama i meki uvez,
format: 13 x 21 cm,
izdavač: Šareni dućan d.o.o., Koprivnica,
godina izdanja: 2005., 2006., 2007., 2011, 2012. i 2014.

* Franz Kafka: Umjetnik u gladovanju
Knjiga sadrži kronološki poredane priče objavljene za Kafkina života osim posljednje četiri koje je odobrio za tisak, ali, nažalost, nije doživio njihovo izdanje. Uz standardno kvalitetan prijevod Zlatka Crnkovića potrebno je istaknuti i izvrsne ilustracije Igora Hofbauera te predgovor Jorgea Luisa Borgesa. Izdvojeno iz predgovora Jorgea Luisa Borgesa:
„Nikad neću zaboraviti kako sam Kafku prvi put čitao u nekom pretencioznom "modernom" izdanju oko 1917- godine.. Usred svih tih razmetljivih tiskovina, kratak tekst što ga je potpisao Franz Kafka učinio mi se tada uza svu moju tadašnju mladenačku povodljivost kao čitatelja neobično suhoparnim. Sada, pod stare dane, usuđujem se napokon priznati da sam bio književno neoprostivo beščutan; ponuđeno mi je bilo otkriće, a ja sam prošao mimo njega..
U Kafkinim djelima bitne su značajke zaplet i atmosfera, a ne narativna spirala ni psihološki portret junaka. Zbog toga su mu priče bolje od romana; stoga možemo mirne duše ustvrditi da ova knjiga priča nudi sve dimenzije toga jedinstvenog djela."

* Franz Kafka: Amerika
Jasno je da je ovaj roman u unutarnjoj vezi s Procesom i Dvorcem kojima (kronološki) prethodi. To je "trilogija o osamljenosti" koju nam je Kafka namro. Osnovna je tema otuđenost, izoliranost među ljudima. Situacija optuženika u Procesu – status nezvanog gosta i tuđinca u Dvorcu – bespomoćnost neiskusna mlaca u raspomamljenoj Americi – to su tri osnovne činjenice, čije tajanstveno zajedništvo izbija Kafkinom umjetnošću jasno i simbolično na vidjelo, ali uvijek bez ikakvog uobičajenog jezika simbola i u najjednostavnijem izrazu zbilje.. Imamo dojam kao da se Kafka u ovom romanu o Americi, u prikazivanju čestita, iskrena i dobroćudna mlaca, nešto slobodnije kreće. Manje prikriva svoje suosjećanje, kojem ne može odoljeti. Srce mu se otvara, krvari kad se tom njegovu nemoćnom, nedužnom stvorenju čini nepravda.. Možda će upravo ovaj roman ukazati na jedan novi put do razumijevanja Kafke – put priproste, suosjećajne čovječnosti – i da će odatle Proces i Dvorac, oba ostala velika romana iz ostavštine, bez ikakva posebna tumačenja i sami od sebe početi djelovati na čitatelje. (Iz pogovora Maxa Broda)

* Franz Kafka: Pismo ocu
„Predragi oče, nedavno si me jednom, prilikom upitao zašto ja tvrdim da osjećam strah pred tobom? Kao i obično, nisam ti znao odgovoriti na to pitanje, djelomice upravo zbog tog istog straha što ga osjećam pred tobom, a djelomice i zato što bih se za obrazlaganje toga straha morao upustiti u previše pojedinosti da bih u govoru mogao i pola njih obuhvatiti. Pa i sad kad ti pokušavam odgovoriti pismenim putem, ovaj će odgovor također biti nepotpun jer me i u pisanju ometaju strah i njegove posljedice u vezi s tobom, i jer veličina predmeta uvelike nadmašuje moje pamćenje i sposobnost prosuđivanja."

Pismo ocu je duboko ljudski i potresan iskaz o prijeporima i tragičnom nerazumijevanju između snažnog i bahatog oca i slabog i neodlučnog sina, u kojem sin otvara dušu, detaljno iznoseći sve očeve grijehe i svu svoju nemoć da mu se suprotstavi. Bolno frustriran zbog toga cijeli život, Franz Kafka je Pismo napisao kad mu je bilo 36 godina, ali ga čak ni u tim godinama nije imao hrabrosti uručiti naslovniku.
Nabijeno osjećajima što su se bili nagomilali tijekom gotovo cijelog njegova životnog vijeka (autor je umro pet godina kasnije), Pismo ocu zacijelo je biografski dokument koji najjasnije i najpodrobnije razotkriva životnu situaciju Franza Kafke. Mišljenje o samu sebi i odnosu spram oca iznosi bez zadrške, iskreno, pa će ovaj, trendovski kazano, "big brotherovski" pogled u kuću Kafkinih, u kojem će neki vjerojatno prepoznati i scene iz vlastitog doma, biti zanimljiv i "žuće" orijentiranim čitateljima.
U svakom slučaju, može se ustvrditi da je utjecaj oca na život i djelo Franza Kafke bio od presudne važnosti i da se taj njihov odnos zrcali u svom njegovu opusu, a ovo je djelo tome najbolja potvrda.

* Franz Kafka: Dvorac
Geometar K. neće odustati od borbe, ali će na kraju posustati i umrijeti od iscrpljenosti. – Tako je, ukratko, prema navodima Maxa Broda, kojemu je to Kafka usmeno povjerio, trebao završiti nezavršeni roman Dvorac. I dok saznanje o završetku nekog romana ne nuka na čitanje, dapače, ovaj prepričani ishod kao da djeluje baš suprotno, dajući knjizi dodatni čar. A kako i ne bi, kad se radi o klasnom djelu klasnog autora, njegovom uobičajenom remekdjelu, rekli bismo, kao što je, uostalom, i ostalo što je napisao. Za potkrepu, evo nekoliko tipičnih Kafkinih “kafkijanskih” rečenica iz Dvorca: “Tako je ponovno krenuo naprijed, ali put je bio dug. Glavna seoska cesta nije, naime, vodila prema brijegu s dvorcem. Samo mu se približavala, ali onda kao da je namjerno skretala, pa ako se i nije udaljavala od dvorca, nije vodila ni bliže k njemu..”
Premda autorova zamisao nije bila da napiše puku parodiju birokratskog sustava, s kakvim se pravnik Kafka obilato susretao u svakodnevnom životu, ne kamoli još jedan Proces, usporedbe se ipak nameću: zlosretni junaci K. i Josef K. samim su svojim postojanjem predodređeni da budu žrtve zakučastih sistema, no dok Josef K. pokušava izmaknuti zakonu i vlasti, K. im se, jednako beznadno, pokušava primaknuti. Tako glavni protagonist ovdje niti ima pristup, niti se može pravo približiti, kamoli stupiti u tajnoviti dvorac iz kojeg se upravlja bizarnim selom i mještanima, među kojima K. dolaskom postaje i do kraja ostaje uljez, “prekobrojan stranac”..
Dvorac, možda i najbolje što je Kafka napisao, i danas stoji nadmoćno, nedohvatljivo, kako zidano zdanje glavnom liku u romanu, tako i knjiško izdanje brojnim Kafkinim sljedbenicima.

* Franz Kafka: Preobražaj
“Što se to sa mnom dogodilo?” pomislio je Kafkin junak kad ga je autor rasanio u prvoj rečenici svojeg najpoznatijeg kraćeg djela, možda i najglasovitijoj u povijesti književnosti: “Jednoga jutra, kada se Gregor Samsa probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u svojem krevetu pretvorio u golema kukca.” Tako počinje Preobražaj, jedno iz niske Kafkinih remek-djela, koje je već od samog objavljivanja 1915. doživjelo brojna tumačenja i dešifriranja. Ova malograđanska anti-idila, bremenita sumornim metaforama te nekom nadnaravnom, gotovo neuhvatljivom čulnošću, zapravo pripovijeda ne baš svakidašnju, ali ipak životnu priču; jer malotko se nije barem jednom “probudio iz nemirnih snova” s osjećajem da je nevoljen, neshvaćen i sam (baš kao Samsa), i da bi se najradije zatvorio u oklop poput kakva kukca i ne bi izlazio iz sobe. Osjećaji odbačenosti, nerazumijevanja, neizvjesnosti ili nemoći da nešto promijeni, koji nakon zagonetnog preobražaja preplavljuju glavnog junaka, većini ljudi su i danas, premda mrski, nažalost prilično bliski. Uostalom, kao i onodobna opaska jednog kritičara: “Kod Kafke najviše užasava to što nikoga ništa ne užasava.” Spomenimo i odličan novi prijevod Nede Paravić, lucidan pogovor Borisa Perića te uobičajeno izvrsne ilustracije Igora Hofbauera, koji je na korice pustio upravo ono što je autor izričito zabranio ilustratoru prvog izdanja: kukca!

* Franz Kafka: Proces
Franz Kafka ostavio nam je istinski veliku književnost, a njegov je najpoznatiji i najutjecajniji roman Proces općepriznato remek-djelo. Proces ne pripada samo školskoj lektiri, već je odavno i dio opće lektire; o njemu, baš kao i o autoru gotovo sve se zna i ispisane su stranice i stranice. Stoga ovdje bilježimo tek nekoliko natuknica: Procesu bi se mogao pridjenuti i pridjevak "roman o zakonu", jer nudi metaforičnu, kritičnu, ali i groteskno-tragičnu sliku birokratiziranog pravosudnog i državnog sustava. U njemu se može prepoznati svaki slobodouman čovjek koji se, htio-ne htio, bespomoćan našao u besmislenom sporu s bezosjećajnim i bahatim "autoritetima". "Mali čovjek želi preko crte, ali ne smije", pjevao je Šarlo, možda inspiriran
i Josefom K.-om koji se našao u "sukobu sa zakonom" (bolje rečeno: zakon je ušao u sukob s njim), ali ne može dokučiti o kojem se zakonu radi, tko ga i zašto optužuje i koja su pravila u tom bizarnom (montiranom?) procesu. Naime, određene "institucije rade svoj posao" tako da vode postupak protiv njega, no te su institucije nespoznatljive, a postupci nejasni i nelogični, ali zato nemilosrdni; jer K. je "očigledno kriv" ili u najmanju ruku "opravdano sumnjiv", samo što nije jasno koliko i zašto. A on, smeten, izgubljen, paradoksalno odlučan da bude neodlučan, čekanjem pred vratima zakona juriša na zakon kojega, ustvari, nema a postoji, čije su regule nepoznate ali su neumoljive i čijoj se drakonskoj kazni nemoćan mirno prepušta..
Tipično kafkijanski, baš kao što i dolikuje tvorcu toga slavnog epiteta.

O autoru:
Franz Kafka smatra se ključnom figurom svjetske književnosti 20. stoljeća. Rođen je 3. srpnja 1883. godine u Pragu, u obitelji dobrostojećih njemačkih Židova. Tijekom života objavio je niz kraćih i duljih pripovijetki, poput „Preobražaja" (1915.), i romane „Proces" (1925.), „Dvorac" (1926.) i „Amerika" (1927.). Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv.

Onemoćao zbog pogoršanja tuberkuloze grla, koja je u ono doba bila teško izlječiva, preminuo je 3. lipnja 1924. godine u sanatoriju Kierling kraj Beča, u 41. godini života.

Kafka je pisao na njemačkom jeziku, a njegov nezamjenjivi i vizionarski književni opus ubraja se u vrhunce moderne književnosti. Utjecao je na niz svjetskih i europskih pisaca, poput Jorgea Luisa Borgesa, Alberta Camusa, Samuela Becketta, ali i Jonathana Franzena i Lászla Krasznahorkaija. O važnosti ovog autora možda najbolje govore svima znani epiteti kafkijanski i kafkaeskno koji opisuju tjeskobu, apsurd življenja i otuđenje modernog čovjeka.

Franc Kafka (1883. - 1924.) jedan je od najznačajnijih evropskih pripovjedača na njemačkom jeziku, rođen i odrastao u Pragu, živio duže vremena u Njemačkoj i Austriji, umro nedaleko od Beča. Za života objavio manji dio djela, među kojima znamenitu pripovijetku "Preobrazba" (1915.), "Seoski liječnik" (1919.) i "Umjetnik u gladovanju" (1924.). Oporukom obavezao prijatelja Maxa Broda da njegove rukopise spali. Brod to nije učinio, nego ih je priredio i objavio. Tako su za književnost spašeni najvažniji Kafkini romani "Proces" (1925.) i "Dvorac" (1926.), kao i "Amerika" (1927.). Od velike su književne važnosti i Kafkini "Dnevnici" (1937., 1951.), "Pisma" (1937., 1958.) i "Pisma Mileni" (1952.).

POKLON PRIČA:
Jedna, meni možda najdraža, priča kaže kako je Franz Kafka u parku gdje je svakodnevno šetao sreo djevojčicu koja je neutješno plakala jer je izgubila svoju voljenu lutku. Kafka ju je tješio riječima: "Tvoja lutka nije izgubljena. Samo je otišla, ja sam ju vidio i pričao sa njom, i rekla mi je da će se vratiti".
Ponudio joj je pomoći potražiti lutku i dogovorio susret sa njom sutradan na istom mjestu. Obzirom da lutku nije pronašao, sastavio je pismo u lutkino ime i predao ga djevojčici.
U pismu je pisalo: “Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijet. Pisat ću ti o svojim avanturama.”
Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada god bi se susreo sa djevojčicom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturama njene voljene lutke. Djevojčici je to pružalo sreću i utjehu.
Kada je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio novu lutku. Ona, naravno, nije bila ni slična izgubljenoj. Uz lutku je bila poruka na kojoj je pisalo: “Putovanja su me promijenila..”
Godine su prošle, a djevojčica je postala žena. Tek tada pronašla je pismo skriveno u lutki.
Sažetak tog pisma glasio je: "Neizbježno je da ćeš sve što voliš u životu u jednom trenutku izgubiti, ali, na kraju, ljubav će se vratiti u nekom novom obliku".

+

Knjiga „Tetovirane priče", Edo Popović & Igor Hofbauer;
jezik: hrvatski,
ilustracije: Igor Hofbauer,
broj stranica: 162,
uvez: meki uvez s klapnama,
format: 14,5 × 19,5 cm,
izdavač: Profil, Zagreb,
godina izdanja: 2006.

Knjiga je nastala na predlošku prvih nekoliko samostalno objavljenih priča koje su Popović & Hofbauer počeli objavljivati još od 2003. godine ("Klub", "Betonske priče", "Ako vam se..."), a ovo cjelovito izdanje (u ponešto manjem formatu) ukoričuje svih 12 priča i set Popovićevih pjesama kao dodatak.

Popović i Hofbauer kao Bukowski i Crumb. Ova knjiga jest poziv da pročitamo i pogledamo opore, ali i nježne priče o piscima i šankerima, precijenjenom seksu i mukotrpnom pisanju, nezadovoljnim muškarcima i frustriranim ženama, alkoholu i apstinenciji od alkohola, propalim sitnim poduzetnicima i novozagrebačkim luzerima koji ljetuju na balkonu svog nebodera i izlaze na utrinsku tržnicu ili Hrelić.. Priče su začinjene jednako izravnim i ekspresivnim Hofbauerovim crtežom, a tu je i bonus za sladokusce: set izvrsnih Popovićevih pjesama.

O autoru:
Edo Popović rođen je 1957. u Livnu, u Bosni i Hercegovini. Od 1968. živi u Zagrebu. Studirao komparativnu književnost i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik književnog časopisa Quorum (1985–90), surađivao u Poletu i Studentskom listu. Radio kao profesionalni novinar (1991.–'99.); istaknuo se serijom reportaža s hrvatskih i bosansko-hercegovačkih ratišta. Od 2000. djeluje kao profesionalni književnik i urednik u izdavačkim kućama.

Prvu knjigu priča "Ponoćni boogie" objavio je 1987; u toj prozi urbanog pejzaža (K. Bagić) glavni lik je autsajder koji se probija labirintima grada. Česte su reference iz glazbe, filma i književnosti, a na razini teksta naglo se smjenjuju dijalozi, unutarnji monolozi, poetizirani fragmenti i izravan govor, čime se krše književne konvencije.

Nakon duže stanke objavio je zbirku priča "San žutih zmija" (2000.), koja se zasniva na iskustvu ratnoga reportera. U autobiografskoj prozi "Kameni pas" (2001.) izmjenjuju se dnevničke, putopisne i memoarske dionice. Novele "Koncert za tequilu i apaurin" (2002.), "Plesačica iz Blue Bara" (2004.) i kratki roman "Dečko, dama, kreten, drot" (2005.) objavio je i kao trilogiju "Igrači" (2006.). U suradnji s crtačem Igorom Hofbauerom objavio je pet svezaka ilustriranih kratkih priča ("Klub", "Ako vam se jednom na vratima..", "Gospa od Bluda", "Betonske priče", "Dvije priče"), te zbirku "Tetovirane priče: i pjesme" (2006.).

U romanu "Izlaz Zagreb jug" (2003.) također se bavi kvartovskom mitologijom zagrebačkih Utrina i tamošnje tržnice, kao stjecišta sudbina stanovnika toga naselja. Godine 2007. objavio je roman "Oči", narativno najkompleksniji u opusu, u kojem svoju kvartovsku mitologiju uklapa u složeniju strukturu i zaokružuje priču u formu svojevrsnoga bildungsromana, u kojem je glavnome junaku posudio i neka vlastita životna iskustva. Godine 2009. objavio je "Priručnik za hodače", knjigu o hodanju, pisanju i prirodi.

Godine 2011. objavljuje roman "Lomljenje vjetra", a obilježavajući 25 godina od objave Ponoćnog boogieja izlazi novo, dopunjeno izdanje te kultne zbirke 80-ih godina prošlog stoljeća "Ponoćni boogie i druge priče" (2012.). Knjigom "U Velebitu" (2013.) ispisuje transžanrovski hommage istraživačima Velebita, mješavinu putopisa, dnevnika i eseja, u kojoj su sakupljena iskustva i viđenje planine, kako Popovića samog tako i autora na koje se Popović poziva i koje citira.

Roman "Mjesečev meridijan" objavljuje 2015., i u njemu preispituje vrijednosti koje su suvremena ekonomija i tehnologija dovele u pitanje, a to su dijelom zaboravljene vrline poput solidarnosti, prijateljstva, odgovornog roditeljstva, prirodnosti. 2018. godine objavljuje knjigu "Čovjek i planina", treću u kojoj se bavi Velebitom, a usput i prirodom, ekologijom, usporavanjem i povratkom jednostavnom životu, a 2019. zajedno sa suprugom, arhitekticom Ljiljanom Đorđević objavljuje "Zapise iz Stranice Gornje". Roman "Kako sam brojio ružičaste robote" objavio je 2021.

+

Časopis Kvadrat br.42 Igor Hofbauer
Časopisa Kvadrat jedini je časopis u Hrvatskoj koji se bavi teorijom i kritikom devete umjetnosti, odnosno stripa, a izlazi kontinuirano već 28 godina.
Ovaj broj donosi veliki intervju s jednim od trenutno najzanimljivijih hrvatskih ilustratora i strip autora Igorom Hofbauerom.

Kvadrat časopis za strip, broj 42
Autor: Igor Hofbauer
Broj stranica: 123
Uvez: meki uvez
Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu
Godina izdavanja: 2020.

Inače, ako vam je Igor Hofbauer nepoznato ime, sjetite se npr. uvodne špice animacija za "Briljanteen" HTV emisiju tjedni magazin HTV-a za mlade(1994.–2015.), programske mjesečne knjižice kluba Močvara kao i plakata u programu kluba za koncert nastup "Pips, Chips & Videoclips", "Let 3", "The Bambi Molesters", "Darkwood Dub".. i vidjeti će te kako vam je njegov rad poznat, a on je već godinama "prisutan" po zagrebačkim ulicama..
Igor Hofbauer ilustrator je i strip-autor rođen 1974. godine u Zagrebu. Studirao je slikarstvo na Akademiji za likovne umjetnosti u Zagrebu. Njegov rad najpoznatiji je iz suradnje s Udruženjem za razvoj kulture i klubom Močvara, koja započinje 1990-ih, za koji je oblikovao prepoznatljivu estetiku koncertnih plakata i onih za razna događanja na Trnjanskom nasipu. Uz Močvaru, surađivao je i s drugim udrugama koje su tada počele djelovati na području nezavisne kulture – KSET, Attack! i dr.