Patrick White: Twybornova stvar

Odlično očuvana kao nova knjiga, nekorištena, iz osobne biblioteke. Prvi vlasnik.

Patrick White
Twybornova stvar

Izdavač August Cesarec
Prevela Ines Županov
Mjesto izdanja Zagreb
Godina 1981
Broj stranica 419
Uvez Tvrdi, omot s klapnama
Format 20x12

Eddie Twyborn je biseksualan i lijep, sin suca i pijane majke. Njegova potraga za identitetom, samopotvrđivanjem i ljubavlju odvodi nas u dvosmislene krajolike, seksualne, psihološke i duhovne, ljudskog stanja.

White [ʍạit], Patrick, australski književnik (London, 28. V. 1912 – Sydney, 30. IX. 1990). Školovao se u Engleskoj; služio u zračnim snagama za II. svjetskoga rata; nakon 1945. živio u Australiji, povremeno u Engleskoj i SAD-u. Za razliku od australskog dokumentarnoga realizma 1930-ih i 1940-ih, njegovi rani radovi svjedoče o utjecaju europskoga modernizma i izdvajaju se simbolikom te usporenim ali skokovitim razvojem radnje (npr. romani Sretna dolina – Happy Valley, 1939; Živi i mrtvi – The Living and the Dead, 1941; Tetkina priča – The Aunt’s Story, 1949). Na australskoj književnoj sceni bio je zapažen tek romanom Stablo života (The Tree of Man, 1955), koji je prožet tipično australskim temama (npr. dvojnost australskoga krajolika, odnos čovjeka i prirode, uspostava nacionalnog identiteta), dok se odnosi među likovima oblikuju na tišini i neizrečenom. Zaokupljenost putovanjem kroz duhovni prostor likova nastavio je supostavljanjem fizičkog i psihološkog putovanja u romanu Voss (1957), koji se smatra njegovim remek-djelom. Taj se roman, često nazivan epskim, oslanja na pripovijest o pruskom istraživaču koji je nestao u Australiji, no njegova je bit sadržana u izgradnji unutarnjega krajolika dvaju protagonista, Vossa i njegove izabranice Laure. Roman Putnici u bojnim kolima (Riders in the Chariot, 1961) prožet je biblijskim motivima te mitskim simbolima i alegorijama, što i inače obilježuju njegovo djelo. Radnje dvaju romana (Rezač živog organizma – The Vivisector, 1970., o umjetniku koji secira ljudski život, i Oko oluje – The Eye of the Storm, 1973., o bešćutnosti obiteljskih odnosa) smjestio je u Sydney. U romanu Obrub od lišća (A Fringe of Leaves, 1976) obradio je priču o Elizi Fraser, Australki koju su u XIX. st. oteli Aborigini. Temi mnogostrukosti jastva, usamljenosti i smislu postojanja vratio se u romanu Twybornova stvar (The Twyborn Affair, 1979). Roman Memoari mnogih u jednom (Memoirs of Many in One, 1986) objavio je pod pseudonimom Alex Xenophon Demirjan Gray. Napisao je i zbirke pripovjedaka (Spaljeni – The Burnt Ones, 1964; Kakadui – The Cockatoos, 1974), autobiografske zapise Napukline u staklu (Flaws in the Glass, 1981) te drame, scenarije, pjesme i drugo. Eseji, različiti tekstovi i govori sabrani su u knjizi Govori Patrick White (Patrick White Speaks, 1989). Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1973.