KONTRAPUNKT - Aldous Leonard Huxley

Čovjekovu nutarnju podvojenost kao temu naznačuje već naslov romana "KONTRAPUNKT". Preuzet je iz glazbe i označava način skladanja u kojemu se u kontrast stavljaju usporedne suprotstavljene teme, najkraće rečeno . Fuga je vrhunski oblik takvog komponiranja, pa ne začuđuje da se Huxley na samom početku tog svog romana, već u drugom poglavlju koristi opisom Bachove glazbe kod Lady Edward da bi naglasio princip kojim će se poslužiti u komponiranju cijelog romana kao kod opisa pojedinih likova. Navest ću samo kraći dio tog odlomka, donekle skraćen, koji je ujedno i interpreacija značenja te glazbe za Huxleya: „U uvodnom largu...Johann Sebstian dao je izjavu: Postoje velike stvari na svijetu, plemenite stvari; postoje ljudi kraljevski rođeni, postoje zbiljski osvajači, istinski gospodari svijeta. Ali jednog svijeta koji je, avaj!, zamršen i mnogovrstan, nastavio je razmišljati u fugalnom allegru. Čini ti se da si našao istinu; jasnu, određenu, očiglednu, najavile su je violine; imaš je, trijumfalno je držiš. No ona isklizne iz tvog shvaćanja da bi se prikazala u novom vidu među čelima (...) da bi na časak stvorili prividno konačnu i usavršenu harmoniju, samo zato da bi se opet razdvojili. Svaki je uvijek sam i odvojen i zaseban. 'Ja sam ja', tvrdi violina; 'svijet se okreće oko mene', doziva čelo. 'Oko mene', inzistira flauta. I svi su jednako u pravu i jednako u krivu; i ni jedno neće slušati druge. U ljudskoj fugi ima milijardu i osamsto mijijuna dijelova. Rezultirajuća buka znači možda nešto statističaru, ali ništa umjetniku.“ Katkada, slijedi dalje Huxley svoju misao, umjetnik nailazi na smisao, kad promatra samo jedan i dva dijela ljudske fuge. Opet je Bach taj koji „meditira o ljepoti usprkos prljavštini i gluposti, o dubokoj dobroti (usprkos svom zlu), o jedinstvu (usprkos tako zbunjujućoj raznovrsnosti) svijeta. Ljepota je to, dobrota, jedinstvo koje ni jedno intelelektualno istraživanje ne može otkriti, koje analiza raspršuje, ali u čiju je stvarnost duh od vremena do vremena iznenada i neodoljivo uvjeren.Djevojče koje za sebe pjevuši pod oblacima dostaje da se stvori ta izvjesnost. Čak je i lijepo jutro dovoljno. Je li to iluzija ili otkrivenje najdublje istine ? Tko zna ?“

Kontradikcije, različitosti, suprotnosti, protivnosti, groteska, bitna jezivost stvarnosti, Huxleyevo su životno iskustvo. Tko god čita Kontrapunkt, teško da neće u likovima romana prepoznati svoje poznanike, manje vjerojatno sebe. Huxley je oduvijek bio opsjednut proučavanjem karakteroloških tekstova, i u vrijeme kad je pisao "KONTRAPUNKT" vjerovao je da je u Jungovim "Psihološkim tipovima" našao najbolje tumačenje psiholoških razlika među ljudima. Njegova želja da ujedini znanost s književnošću tu je dobila svoju realizaciju. Svi likovi u "KONTRAPUNKTU", do najsitnijih detalja, odgovaraju Jungovoj tipologiji iz "Psiholoških tipova" veoma detaljno prikazanoj u knjizi eseja "Proper Studies". Književni kritičari i suviše su često zamjerali Huxleyu da mu se likovi ponavljaju iz romana u roman, da je on cinik koji nema simpatije prema svojim likovima, nego se zabavlja proziranjem njihovih slabosti i nedostataka. Ta ocjena veoma je površna, zapravo posve kriva, ako znamo da se uvid u način mišljenja i života njegovih likova, sličnih njegovim poznanicima, zasniva na Jungovoj tipologiji u dobroj namjeri, edukativnoj i prosvjetiteljskoj, a ne podrugljivo superiornoj, da se nađe osnova za promjenu i poboljšanje u život svakog pojedinca. Usprkos svemu što se o Huxleyu pisalo, on je ostao humanistički racionalist. ( Iz pogovora Mateja Mužine)

Izvornik: "POINT COUNTER POINT", Los Angeles, U.S.A. Hrvatski izdavač: "AUGUST CESAREC" Zagreb. Prijevod: Lav Medanić. Tvrdi uvez s ilustriranim omotom, 524 str. Knjiga je odlično očuvana.

E-mail: truta.srecko@gmail.com

DOSTAVA - Hrvatska i inozemstvo