Knjiga PRIČE O LJUBAVI LUDILU I SMRTI, HORACIO QUIROGA T.U. TVRDI UVEZ

Prodajem knjigu „Priče o ljubavi ludilu i smrti", prijevod djela: Cuentos de amor, de locura y de muerte, autor Horacio Quiroga,

jezik: hrvatski,
prijevod s španjolskoga: Dora Jelačić Bužimski,
broj stranica: 179,
uvez: tvrdi uvez,
format: 12,5 x 21 cm,
izdavač: Matica hrvatska, Zagreb,
godina izdanja: 2017.

Knjiga je očuvana u super stanju, na zahtjev šaljem i dodatne fotografije. Napomena: Iz knjižnice, službeni otpis.
Preuzimanje na adresi u Zagrebu, a za ostatak Hrvatske šaljem poštom ili preko Tisak kioska tj. kako se već dogovorimo.
Postoji mogućnost slanja u inozemstvo.
Obećajem vrhunsko pakiranje i zaštitu pošiljke kako bi se ista zaštitila, a izbjeglo oštećenje prilikom transporta i tijekom uobičajene manipulacije pošiljke.
Plaćanje uplatom na tekući račun ili pri primopredaji.
Kontaktirati me molim Vas možete u inbox i/ili na +385 99 230 94 15, pogledajte i druge moje oglase, hvala lijepa.

Kratak opis:
"Priče o ljubavi, ludilu i smrti", zbirka priča napisana 1917. godine, ukoričuje petnaest najpoznatijih priča Horacia Quiroge koje na neki način zrcale Quirogin literarni koz­mos u malom.

U ovoj zbirci Quiroga obrađuje mračne as­pekte ljudske prirode, zločine, bolesti, strasti, a izražava ih virtuoznim pripovjedačkim umijećem kojim čitatelja drži u stanju postojane i suptilne napetosti i nelagode. Okosnica zbirke dva su tematska stožera oko kojih gra­di fabule: borba između čovjeka i prirode (»Niz vodu«, »Sunčanica«, »Šumski med«, »Lovci na grede«) i borba iz­među čovjeka i čovjeka (»Doba ljubavi«, »Izoldina smrt«, »Dijamant«, »Zaklana kokoš«). U oba slučaja čovjek je gubitnik koji u pravilu ne može izbjeći sudbinu neu­mitne propasti. Quirogini se likovi često nalaze u stanju pomaknute svijesti, a Quiroga je majstor u prikazivanju njihovih halucinacija i groznica te mentalnih oboljenja, što se u ovoj zbirci najbolje ogleda u antologijskim pričama »Zaklana kokoš«, »Jastuk od perja« i »Meningitis i njegova sjena«.

"Priče o ljubavi, ludilu i smrti" odmah su po objavi po­lučile uspjeh kod kritike, a danas se smatraju klasičnim djelom hispanskoameričkoga modernizma, zbirkom koja je izvršila presudan utjecaj na stvaralaštvo Julija Cortázara i Gabriela Garcíje Márqueza (Dora Jelačić Bužimski).

Zbirka sa svih svojih petnaest uglavnom iznimno jezovitih i mučnih priča. Dakako, ta jezovitost ima i konkretne povode u nevjerojatnoj biografiji nesretnog urugvajskog pisca, ali i u njegovim mladenačkim literarnim idolima i uzorima poput Edgara Allana Poea. Quiroga je još kao mladac iz nehata ustrijelio jednog od svojih najbližih književničkih prijatelja i suradnika pripremajući ga za dvoboj (u kojem se ovaj, usput rečeno, htio oružjem obračunati s jednim književnim kritičarom), a cijeli život mu je bio obilato ispunjen strašnim tragedijama, samoubojstvima, neizlječivim bolestima, tragedijama..

Uostalom, i sam je život skončao samoubojstvom nakon što je teško obolio. I uvodna priča koju je objavio u ovoj zbirci, nazvana “Doba ljubavi”, inspirirana je neispunjenom mladenačkom romantičarskom ljubavi koja je na autora ostavila trajni utjecaj. Quiroga je u svom djelu i te kako zaokupljen ljubavnim problemima (uglavnom muških) pojedinaca i pitanjima zaljubljivanja, te zakučastim muško-ženskim odnosima i prolaznosti ženske ljepote. Minuciozan je i oprezan, ali i rafiniran u nagovještajnim, ali putenim opisima seksa, koji ga očito kao pisca i te kako intrigira. Osim te ljubavne i erotske tematike, Quiroga u brojnim drugim pričama upućeno piše o strašnim događajima iz argentinskih prašuma gdje je godinama živio u iznimno bliskom kontaktu s opasnim životinjama, biljkama, neobuzdanom prirodom i prevrtljivim vremenskim prilikama.

Sjevernoargentinska prašuma Misiones i tok rijeke Parane koji je Quiroga dobro poznavao i uz koju je uzgajao pamuk zapravo su jedan od središnjih motiva i pokretača ove gotovo grozničavo napisane zbirke u kojoj se prilično plastično opisuju i argentinski gospodarski problemi vezani uz jačanje kapitalizma, ali i neravnopravni odnos muškaraca i žena, bogatih i siromašnih, sretnih i nesretnih, starijih i mlađih, uspješnih i neuspješnih, djece i odraslih... Neke su priče čak ispričane iz pozicije životinja, i to prvenstveno pasa i konja, čiji je teški život u siromašnoj argentinskoj provinciji očito i te kako mučio njima naklonjenog i dobronamjernog autora. Decentno se autor bavi i tradicionalnim indijanskim stanovništvom Argentine.

Među apsolutno najpotresnijim pričama iz ove zbirke svakako je “Zaklana kokoš”, priča koja i danas izaziva nevjericu pa čak i otpor jer na rijetko viđeni način tretira temu djecoubojstva i to iz jedne sasvim izuzetne, surove i grube pozicije. Ta priča u osnovi jest duboko moralistička, ali i krajnje naturalistička. Ona čak i danas, kada nam se čini da je sve dozvoljeno i da sve može na papir, djeluje potpuno odiozno i pomaknuto, ali nije jedina takva u ovoj zbirci prepunoj patoloških, ali i, na žalost realističnih likova. Među takve priče mogu se ubrojiti i stravični napeto trilerski “Jastuk od perja” ili “Yaguai”, kao i “Šumski med”. Quiroga svakako nije pisac koji želi uljepšati stvarnost i razonoditi svog čitatelja. On je autor koji piše o neravnopravnoj borbi čovjeka i prirode, o ljudima koji su gubitnici i to bez ikakvih mogućnosti za uspjeh, o majkama koje u dobroj vjeri i pune dobrih namjera uništavaju živote svojoj djeci, ali i o fatumskom životu u teškim prašumskim uvjetima u kojima čovjek prečesto srlja prema svojem kraju, ne slušajući glas razuma. -Denis Derk

O autoru:
Horacio Quiroga, urugvajski pjesnik, dramatičar i pripovjedač, jedan je od najvećih hispanskoame­ričkih, ali i svjetskih majstora kratke priče. Rođen je 1878. godine u Saltu u Urugvaju, a premi­nuo je 1937. godine u Buenos Airesu u Argentini. Kada je imao samo dva mjeseca, otac mu se slučajno ubio pištoljem i to je bio početak tragična niza događaja koji će se redati tijekom čitava Quirogina života te du­boko obilježiti kako njegovu osobu tako i njegovo djelo.

Quiroga se školovao u Montevideu, urugvajskom glavnom gradu, a za vrijeme studija zanimao se za knji­ževnost, filozofiju, povijest, kemiju, fotografiju i meha­niku. Nadahnut nesretnom mladenačkom ljubavi 1898. godine napisao je svoju prvu priču »Doba ljubavi«, koju će kasnije objaviti u zbirci Priče o ljubavi, ludilu i smrti. U dobi od 22 godine otkrio je poeziju Edgara Allana Poea i Leopolda Lugonesa, istaknutog argentinskog pje­snika, s kojim je kasnije i prijateljevao. Ubrzo je i sam počeo objavljivati poeziju u rodnom gradu te je 1899. pokrenuo časopis »Revista de Salto«, ali iste godine nje­gov očuh počinio je samoubojstvo. Nakon tragičnog do­gađaja napustio je domovinu i uputio se na putovanje po Europi koje je rezultiralo Dnevnikom puta u Pariz objav­ljenim 1900. godine.

Vrativši se u Urugvaj, Quiroga je okupio prijatelje oko književnog laboratorija za eksperimentalno pisanje Consistorio del Gay Saber koji je usprkos svom kratkom vijeku postao središnje mjesto književnih zbivanja u Montevideu i žarište književnih polemika. Jedan od nje­govih najbližih suradnika i prijatelja, Federico Ferrando, u želji da se osveti za loše kritike izazvao je autora kriti­ka na dvoboj. U namjeri da pomogne prijatelju, Qui­roga je puneći revolver mecima slučajno ispalio metak u Ferranda i usmrtio ga. Još jedna tragedija definitivno je okončala njegov boravak u domovini te se Quiroga zaputio u Buenos Aires gdje se zaposlio kao učitelj. Sve veća želja za izolacijom i vraćanjem izvornim oblicima života Quirogu je odvela u prašume sjevernoargentinske pokrajine Misiones, uz tok rijeke Parane, kraj u kojem će provesti dobar dio života i kojemu će se stalno vraćati, a čija je surovost i netaknutost civilizacijom ostavila traga u velikom dijelu njegovih proza.

U prašumi je zasnovao i obitelj sa svojom učenicom, kojoj je posvetio prvi roman "Priča o burnoj ljubavi" (Hi­storia de un amor turbio, 1908), no smrt mu je ubrzo po­novno obilježila život jer je njegova supruga, teško pod­noseći život u divljini, počinila samoubojstvo. Tragedija ga je još jednom odvela u Buenos Aires gdje se zaposlio u urugvajskom konzulatu. U to vrijeme, po raznim je ča­sopisima objavljivao priče koje je 1917. godine objedinio u svojoj najpoznatijoj zbirci "Priče o ljubavi, ludilu i smrti" (Cuentos de amor, de locura y de muerte). Godine 1918. objavljuje "Priče iz prašume" (Cuentos de la selva) posveće­ne djeci, a zatim su uslijedile zbirke "Divljak" (El salvaje, 1920), "Anakonda" (Anaconda, 1921), "Pustinja" (El desierto, 1924), izbor priča "Zaklana kokoš i druge priče" (La gallina degollada y otros cuentos, 1925) te zbirka "Prognanici" (Los desterrados, 1926).

Godine 1927. ponovno se oženio, i to za prijateljicu svoje kćeri, a dvije godine nakon toga objavio je roman Bivša ljubav (Pasado amor), koji obiluje autobiografskim elementima. Pred kraj života, posvetio se isključivo obra­đivanju zemlje u prašumi Misionesa, gdje je i obolio od raka prostate te je u 58. godini život okončao ispijanjem otrova« (Dora Jelačić Bužimski, ulomak iz pogovora knjizi "Priče o ljubavi, ludilu i smrti").