ISPOVIJEST djeteta svojega vijeka - Alfred de MUSSET

- Izdavač : "Zora" , Zagreb , 1954.
=
- Preveo : Ivo ŠUBARIĆ
=
- Oprema : Fedor VAIĆ
=
- Biografija , pogovor : Ivo HERGEŠIĆ
=
- Lektor : Tomislav PRPIĆ
=
- Korektori : Vladimir KOVAČIĆ , Đuro ŠNAJDER
=====
- 234 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 14 × 20,5 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez obilježavanja , podcrtavanja , osim na stranici 161- vrlo sitno , vjerojatno pečat sa imenom i prezimenom - Bauer Emilija (prikazano na fotografiji)
Kompaktno stanje knjige , knjižni blok čvrst.
Starosna potamnjelost margina.
Korice bez oštećenja.
Vrlo zadovoljavajuća očuvanost.
==========
Musset [mysε'], Alfred de, francuski pjesnik i dramatičar (Pariz, 11. XII. 1810 – Pariz, 2. V. 1857). Iz aristokratske obitelji, bio je istaknuta osobnost pariškoga mondenog života 1830-ih i 1840-ih, osobito zbog ljubavne veze s G. Sand. Javio se zbirkom Španjolske i talijanske priče (Contes d’Espagne et d’Italie, 1829), nadahnutom folklornim elementima i nastalom pod utjecajem Ch. Nodiera, A. de Vignyja i V. Hugoa. U ciklusu lirskih pjesama Noći (Les Nuits, 1835–37) dorađenom je metrikom tematizirao motiv nesretne ljubavi i razvio kult patnje do slika halucinantnih vizija. Sveukupno je pjesništvo 1852. skupio u dvije zbirke, Prve pjesme, 1829–1835 (Premières Poésies, 1829–1835) i Nove pjesme, 1836–1852 (Poésies nouvelles, 1836–1852). Nakon neuspjeha praizvedbe njegova prvoga kazališnoga komada Venecijanska noć (La Nuit vénetienne, 1830), ostale su mu drame izvođene tek nakon 1847. Najuspjelije su shakespeareovski strukturirana povijesna tragedija Lorenzaccio (1834) te niz virtuoznih komedija, često jednočinki, ljubavne i etičke problematike, skupljenih pod zajedničkim naslovom Komedije i izrjeke (Comédies et proverbes, 1840; 2. prošireno izdanje 1853), među kojima su najpopularnije Marijanini hirovi (Les Caprices de Marianne, 1833) i Ne šali se s ljubavlju (On ne badine pas avec l’amour, 1834). Zapažen mu je i autobiografski roman Ispovijest djeteta svojega stoljeća (La Confession d’un enfant du siècle, 1836), s protežnim metaforičkim motivom »bolesti stoljeća« (le mal du siècle) i razrađenom uporabom postupka udvostručavanja na narativnoj i karakterološkoj razini. Iako često smatran hiperromantičarom, u epistolarnoj je prozi Pisma Dupuisa i Cotoneta (Lettres de Dupuis et Cotonet, 1836–37) ironizirao romantičarske književne trendove.