BORIS A. NOVAK, Obitavališta duša

BORIS A. NOVAK, Obitavališta duša
Nakladnik FRAKTURA Zagreb 2021
Tvrdi uvez s ovitkom. 880 stranica.

Velemajstor jezika i pjesničkih formi, vrstan poznavatelj tradicije i pjesnik koji ne skreće pogled od mučnih fleševa sadašnjosti, Boris A. Novak u "Obitavalištima duša" svoj je opus magnum pjesnički sažeo i učinio još osobnijim, uzdigao ga na metafizičku, možda čak i religioznu razinu. Uz odmjereni naklon svojemu vodiču, velikom autoru "Božanstvene komedije", ali i u dijalogu s čitavim nizom slavnih mitologa i mitomana (Homer, Vergilije, Ovidije, Milton…), Novak epu udahnjuje novi život, stvarajući veličanstven pjesnički svemir u čijem središtu pulsira poruka o sudbini čovjeka, usudu umjetnika i umjetnosti, o ljubavi i o smrti.

"Obitavališta duša" posljednji su, treći dio eposa "Vrata nepovrata", koji je – sa svojih 40.000 stihova – Borisa A. Novaka potvrdio kao jednog od najznačajnijih i najpotentnijih suvremenih slovenskih pjesnika.

“Lađa na kojoj pjesnik u društvu svoje voljene Mo putuje na sjever polako rastvara svoje ograničene fizičke dimenzije u beskonačan prostor i neograničeno vrijeme. Silazak u Potpalublje znači silazak u povijest svijeta koja se proteže od mitoloških pripovijesti o genezi bogova do najaktualnijih i najbolnijih suvremenih pojava (npr. migranti ili izbjeglice), Trojanski rat pretače se u Drugi svjetski rat i jugoslavenske konflikte. S druge pak strane, uspon u Natpalublje otvara dragocjene dimenzije umjetnosti; ovdje dolazi do temeljitog obrata u pripovijedanju pripovijesti, zato što Novak svojim mrtvim dušama omogućava da zažive životom kakvim bi rado živjele kad ne bi bilo povijesti. Sjećanju kao temelju epskog svijeta priskače u pomoć mašta. Raj je, dakle, svijet bez povijesti; Pakao počinje s poviješću. ‘Vječne duše’, to jest zadnji, deveti svezak treće knjige, sinteza je ljepote i apokalipse: lađa bježi ispred ratne kataklizme i kataklizme podneblja te spašava sjećanje – pripovijest. Ako je ‘Vrijeme očeva’ odjek 'Ilijade', onda su ‘Vječne duše’, zadnji svezak 'Obitavališta duša', odjek 'Odiseje' kao povratka na rodnu Itaku.” – Janez Vrečko, iz Pogovora

“Što se pak transcendencije tiče, mogu svjedočiti jedino o svom vlastitom autorskom osjećaju, koji ne mora biti nužno puno važniji od osjećaja čitateljica i čitatelja. Metaforički rečeno: Vrata Nepovrata su pritvorena, tako da kroz njih ne dopire izravna, žarka svjetlost transcendencije, kakva je osvjetljavala i vodila Dantea, već dopire zlatna aureola, koja pada na našu sjenovitu, kasnu jesen. Moj ep najvjerojatnije isijava i određeno religiozno ozračje, ali to je nesretna religija ateista, kojemu siromašan ateizam ne pomaže kod prvih i posljednjih pitanja, te se – baš kao i prvi čovjek, baš kao i prvi pjesnici – u smrtnom času svojih bližnjih suočio s temeljnim pitanjima: Što je duša? Gdje obitavaju duše mrtvih? Kako je moguće da duše mrtvih tako detaljno osjećamo, iako njihovih tijela već odavno nema? Osobito sam u trećoj knjizi, Obitavališta duša, izgradio svoju pjesničku religiju, i ta je religija – Sjećanje. Duše mrtvih žive sve dotle dok ih se sjećamo. Duše žive sve dotle dok na našim usnicama i u našim srcima žive njihove priče.” – Boris A. Novak, predavanje u SAZU-u

Boris A. Novak, pjesnik, dramatičar, prevoditelj i esejist, rođen je 3. prosinca 1953. u Beogradu, gdje je proveo djetinjstvo. Obitelj se 1968. preselila u Ljubljanu, gdje je Boris A. Novak (veliko slovo A između imena i prezimena stavio je u znak poštovanja i ljubavi prema ocu Anti i majci Anici) maturirao i diplomirao komparativnu književnost i filozofiju. Radio je kao dramaturg i urednik književnih časopisa. Godine 1988. i 1989. proučavao je suvremeno američko kazalište i književnost u Sjedinjenim Američkim Državama, a 1991. kao gostujući profesor predavao je poeziju na Sveučilištu Tennessee. Danas je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Objavio je četrnaest pjesničkih zbirki za odrasle, nekoliko pjesničkih zbirki za djecu i mladež, napisao nekoliko lutkarskih igrokaza i radioigara te nekoliko dramskih tekstova. Njegove pjesme, igrokazi i dramski tekstovi prevedeni su na brojne jezike, a sam je preveo antologiju provansalskih trubadura "Ljubav iz daljine" (Ljubezen iz daljave, 2003.) te brojna djela s francuskog (S. Mallarmé, P. Valéry, P. Verlaine, E. Jabès), engleskog (S. Heaney), nizozemskog (Paul van Ostaijen, Monika van Paemel) te južnoslavenskih (J. Osti, T. Maroević) i drugih jezika.

Njegov opus magnum epos je "Vrata nepovrata" (44.000 stihova na 2300 stranica) u tri knjige: "Zemljevidi domotožja" (Zemljovidi nostalgije, 2014.), "Čas očetov" (Vrijeme očeva, 2015.) i "Bivališča duš" (Obitavališta duša, 2017.). To monumentalno djelo po mnogočemu jedinstveno je u modernoj slovenskoj književnosti i majstorski oblikovano u dosluhu s najvećim epskim pjesnicima svjetske književnosti.

Za svoja postignuća primio je brojna priznanja. Dvostruki je vitez Francuske Republike (Vitez reda Akademskih palmi, 2008., te Vitez reda umjetnosti i književnosti, 2011.), dopisni član francuske pjesničke akademije Mallarmé, izvanredni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti te dopisni član HAZU-a. Aktualni je potpredsjednik Međunarodnog PEN-a. Godine 2018. primio je Prešernovu nagradu za životno djelo.

Postoji mogućnost preuzimanja knjige u širem centru Zagreba.
Poruka na 098 9174 300. Slanje BOX NOW.
Pogledajte i ostale moje oglase, i iskombinirajte narudžbu o jednom putnom trošku.

(136)