Sveti Josip Kupertinski - Alfio GIACCAGILA / Preveo : Zvonko ZLODI

- Izdavač : Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1996.
=
- Odgovara : Ljudevit Antun MARAČIĆ
=
- Kompjutorski slog : Marko PUŠKARIĆ
=
- ILustracije na naslovnoj stranici i na unutarnjim stranicama izradio : A. CESSELON
=====
- 204 str.
- Meki uvez
- Format : 12,5 × 16,5 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez obilježavanja, podcrtavanja.
Kompaktno stanje knjige.
Tragovi istrošenosti najviše izraženi na vertikalnim linijama uz hrbat.
==========
Josip Kupertinski je kršten kao Giuseppe Maria Desa. Rođen je 17. lipnja 1603. g. u Copertinu. Roditelji, Feliks i Franceschina, rođena Panaca, bili su veoma siromašni. Josip se rodio u štali. Zbog bolesti, koja je trajala pet godina, morao je prekinuti školovanje. U mladosti htjede postati franjevac konventualac, ali oni ga ne primiše zbog njegove slabe izobrazbe. Oci kapucini su ga primili. Na blagdan Velike Gospe 1620. g. obukao je kapucinski habit. Nakon godine novicijata i oni su ga otpustili 'zbog neprikladnosti1. Josipov ujak bio je konventualac, On je posredovao u primanju Josipa, kao slugu i trećoredca, u samostan u Grottelli. Poslije obuče redovničku odjeću, a 18. ožujka 1628. g. zaređen je i za svećenika. Odmah su počeli i vanjski znaci mističnih doživljaja. Činio je veoma strogu pokoru i htio je ostati ponizan, te biti siromašan i poslušan. Josip je često padao u ekstazu ili zanos i lebdio u zraku. Kad bi se dogodilo u vrijeme svete Mise ona bi potrajala i pet sati. Inkvizicija u Napulju ispitivala je narav tih pojava dana 21. listopada 1638. godine. Čudo se dogodilo i pred komisijom u kapeli ženskog samostana sv. Grgura. Suci su predmet proslijedili Kongregaciji sv. oficija u Rimu. Oni su Josipa oslobodili svake sumnje. Unatoč svemu, naredili su mu promjenu samostana i zabranili dodir s vanjskim svijetom. U Asizu je bio 14 godina. Medu mnogima koji su tražili zagovor i savjet Josipov bio je i Ivan Kazimir Waz. On se morao odreći želje za stupanje u Družbu Isusovu da bi g. 1648. postao poljskim kraljem. Tad je Josip premješten u kapucinski samostan sv. Lazara u Pietrarubbiu kod Macerate. Kapucini su dobili nalog da paze na nj kao na zatočenika. Razgovarati je smio samo s redovnicima, slušati ili slaviti svetu Misu. Bilo mu je zabranjeno primati posjete ili pisati pismo. Papa Aleksandar VII. donio je odluku 12. lipnja 1656. g. da se Josip može vratiti subraći konventualcima u samostan sv. Franje u Osimo kraj Ankone. Tu je i umro 18. rujna 1663. g. Blaženim je proglašen 1753., a svetim 1767. g. (kta/f.p.)