S prvim HRVATSKIM narodnim hodočašćem u Fatimu - Dr Antun Bogdan

- Izdavač : Dr Antun Bogdan , Lužani , 1968.
- Tisak : "Plamen" - Slavonski Brod
- 127 str.
- Meki uvez
- Format : 17 × 24 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez obilježavanja , podvlačenja.
Kompaktno stanje knjige.
Tragovi korištenja i godišta vidljivi na koricama - starosna pigmentacija , pokoja mrlja.
Na jednoj stranici , gornji rubni dio - manja sanacija selotejpom (1 cm)
U globalu - vrlo zadovoljavajuća očuvanost.
===
Svećenik Antun Bogdan rođen je 9. studenoga 1913. godine u Podturnu u Međimurju. Pet razreda osnovne škole završio je u rodnom mjestu, a klasičnu gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu. Nakon velike mature 1934. godine stupa u isusovački novicijat u Zagrebu, gdje ostaje u redu sv. Ignacija do potpune formacije. Zaređen je za svecenika 22. srpnja 1944. godine u Rimu, gdje je služio i mladu misu. Nakon toga je studirao filozofiju u Gallaratu u Italiji, dok je teološki studij polazio na Gregorijani u Rimu, gdje postiže licencijat iz teologije. U domovinu se vratio 1946. godine, nakon čega je tri godine obavljao pastoralnu službu u Osijeku i Zagrebu. Pritisnut zdravstvenim poteškoćama zamolio je 1949. razrješenje jednostavnih zavjeta kako bi se mogao posvetiti daljnjem pastoralnom radu i ojačati narušeno zdravlje. U idućem razdoblju svoga života službovao je u Bosni koju je odabrao kao tadašnju “terra missionum”. Upravljao je župama Uzdol (Prozor), Žabljak (Tešanj) i Derventa. Narušenog zdravlja svoj je životni put predao u Božje ruke te je Božjom milošću doktorirao 21. lipnja 1955. godine na zagrebačkom Teološkom fakultetu na temu “Ćudoredna pravila kod Vladimira Solovjeva”. Tijekom čitavog života skrbio je nesebično o potrebnima, skupljao je i darovao brojne knjige različitim knjižnicama, a sam je napisao i izdao nekoliko hodočasničkih putopisnih knjiga. Po dolasku u domovinu službovao je u Lužanima i Petrinji, nakon čega je prije dvadesetak godina umirovljen. Kao kruna svih njegovih dobročinstava kojima je tijekom života oplemenjivao sredinu u kojoj je živio i radio, jest njegov nesebičan čin kada je 1987. godine darovao svoju kuću s dvorištem u Čakovcu Caritasu Zagrebačke nadbiskupije za smještaj djece s posebnim potrebama. U toj je kući 1996. g. započeo s radom Dječji dom Caritas, koji tijekom dana skrbi o najteže hendikepiranoj djeci iz čitavog Međimurja. Posljednjih godina dr. Bogdan živio je u Svećeničkom domu u Zagrebu, gdje je i preminuo.