Jasna Čapo Žmegač: Hrvatski uskrsnji običaji

Odlično očuvana kao nova knjiga, iz osobne biblioteke. Prvi vlasnik.

Jasna Čapo Žmegač
Hrvatski uskrsnji običaji

Izdavač: Golden marketing
Godina izdavanja: 1997
Mjesto izdavanja: Zagreb
Format: 17x21.5 cm
Broj stranica: 270
Uvez: tvrdi

Podnaslov knjige - Korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovini XX. stoljeća - svakidašnjica, pučka pobožnost, zajednica - govori o čemu je riječ u ovoj vrijednoj etnološkoj studiji. Autorica je pregledno prikazala uskrsne običaje u nas, navodeći ponegdje i europske analogije. U interpretaciji je primijenila suvremene kulturnoantropološke teorije o obredima i običajima.

Knjiga je prvi sintetski pokušaj prezentacije tradicijskih korizmeno-uskrsnih običaja hrvatskoga stanovništva u prvoj polovici XX. stoljeca. Autorica je prikupila opsežnu građu, uglavnom objavljenu u stručnim ali i u popularnim izdanjima. Hrvatske korizmeno-uskrsne običaje analizirala je s aspekta prožetosti svakidašnjice religijskim, dotično kršćanskim vjerovanjima i učenjima, s aspekta suodnosa religijskog kulta i običaja, a najvećim dijelom s društveno-komunikacijskih aspekata. Knjiga sadrži i prikaz tradicijskih napjeva korizmenih i uskrsnih pjesama autora Jerka Bezića, te tekst Zorice Vitez o novijim obilježavanjima Uskrsa.

U novome izdanju temeljnoga uvoda u etnološku znanost njemački etnolog Andreas C. Bimmer definira običaj ovako: običaj nije poželjna radnja niti radnja koja se spontano odvija, već traži određenu pravilnost i ponavljanje, skupinu feoja ga izvodi i za koju ta radnja ima značenje, k tome, običaj zahtijeva da je tijek radnje obilježen početkom i krajem, a da je formalni i znakovni jezik poznat skupini koja ga provodi (1994:375). Walter Hartinger, također njemački etnolog, definira običaj na sličan način: običaj je ponašanje vezano za skupinu ljudi, očuvano tradicijom i podržano normom, koje pomoću određene forme izražava nešto unutarnje na slikovit način i uvijek je u funkcionalnoj vezi s vremenom i okruženjem u kojima se izvodi (1992:38).

Te apstraktne definicije čitateljima vjerojatno neće mnogo reći o tome što je običaj. Međutim, svaki će od njih pri spomenu običaja, u ovoj knjizi uskrsnih, imati manje ili više razrađenu predodžbu o njezinu sadržaju. Netko će očekivati poglavlja o ukrašenim jajima, posebnim pecivima, uskrsnome krijesu ili nečemu sličnom.

Drugi će priželjkivati objašnjenje lika zeca kao zaštitnog znaka Uskrsa u novije doba i pitati se kako li je zec uopće dospio u taj kršćanski blagdan. Možda će nekoga zanimati regionalne osobitosti slavljenja Uskrsa ili običaji zajednički svim hrvatskim krajevima, a nekoga emotivni aspekt uskrsnih običaja.

Čitateljeva će očekivanja većim dijelom biti ispunjena, ali možda će biti pomalo i iznenađen. Jer, premda je riječ o uskrsnim običajima, naići će na tekstove o korizmi. Cvjetnici, o procesiji na Veliki petak i o čuvanju Božjeg groba u Svetome trodnevlju. Možda će ga iznenaditi opisi društvene funkcije uskrsnih običaja i analize sudionika običaja prema spolnim i dobnim odrednicama. Iznenađujuće može biti i poglavlje koje iz perspektive etnografije svakidašnjice istražuje utjecaj religije na svakidašnji život u korizmi. Ovo poglavlje ima namjeru razjasniti ta "iznenađenja". Ona proistječu iz suvremenoga etnološkog shvaćanja običaja i osvrta na njihova starija istraživanja. Čitatelj kojega ta tumačenja ne zanimaju može ovo poglavlje preskočiti.