ZLATAREVO ZLATO / POVJESTICE - August Šenoa

Već početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća hrvatska književnost dobiva prvog romansijera. Prvoga, i odmah najvećega. August Šenoa (1838 - 1881) uistinu je ključna figura u razvoju hrvatskog romana. Šenoa je u hrvatskoj književnosti zapravo kanonizirao roman kao žanr i formirao (doslovce: odgojio) čitateljsku publiku kojoj je roman postao omiljenim štivom. On je anticipator našega proznog realizma, tvorac hrvatskoga povijesnog romana i, kao kajkavac, kodifikator urbane štokavštine. Sve bitne pretpostavke nužne za život i razvoj romana u hrvatskoj književnosti vezane su za Šenoino ime. Šenoa je autor prvoga našeg estetski relevantnog romana "ZLATAREVO ZLATO", u kojemu je krasno ispripovjedio ljubavnu priču građanke Dore Krupićeve i plemića Pavla Gregorijanca te sukob Zagrepčana i medvedgradskoga vlastelina Stjepka Gregorijanca. Baziran na povijesnim izvorima, roman "ZLATAREVO ZLATO" donosi sliku života u Zagrebu 16. stoljeća, s galerijom likova iz plemićkog, svećeničkog i građanskog sloja. Okosnicu romana Šenoa je formirao oko sukoba plemstva, koje propada, i građanstva koje polako prodire i preuzima ključne pozicije.

Roman "ZLATAREVO ZLATO" podijeljen je na 26 poglavlja, u kojima je radnja oblikovana kroz dvije linije fabule:

1. povijesnu - čini ju niz povijesnim izvorima oblikovanih epizoda o borbi građana Zagreba i feudalaca iz okolice, konkretnije Stjepka
Gregorijanca, veleposjednika Medvedgrada.

2. ljubavnu - satkana je iz romantičnih opisa nedužne mlade ljubavi Dore i Pavla, koji su pripadnici dviju sukobljenih strana, i dvaju različitih
staleža, plemićkog i građanskog

"POVJESTICE” su u vrijeme kada su napisane bile vrlo popularne pjesme koje su svi rado čitali. Razlog tomu je zasigurno to što su napisane u domoljubnom štihu koji je bio u skladu s onovremenskim političkim idejama. Radi se o kraćim ili dužim epskim pjesmama te su one specifične po tome što se u njima pripovijeda o izmišljenom ili stvarnom liku iz povijesti, prepričava se neki povijesni događaj, legenda ili narodna predaja. No, u “Povjesticama” se autor nije ograničio na pripovijedanje, već je opisivao krajolike, dao neka svoje razmišljanja o životu, izraženo je domoljublje te nam je dao svoj uvid i razmišljanje oko moralnih vrijednosti.

Kao temu, autor je uzeo neke vrlo važne povijesne događaje pa je tako u Povjestici “Petar Svačić” ispričao priču o smrti zadnjeg hrvatskog kralja dok je u povjestici “Propasti Venecije” ispričao kroz pjesmu o propasti Venecije koju je smatrao najopasnijom za Hrvatsku na Jadranskom moru. Tema za “POVJESTICE” uzimao je i u predajama, legendama i narodnim pričama. U Povjestici “Kameni svati” ispričao je legendu o tome kako su nastale navedene litice koje se nalaze na sjeverozapadnom djelu Medvednice. Zatim nadalje, u Povjestici “Postolar i vrag”, autor je prikazao na vedar način što se dogodi kada dobro i zlo dođu u sukob te kada dobro pobijedi. Narodna priča “Kugina kuća” govori nam o tome kako kuga može uništiti sve što joj dođe pod ruku. U Povjestici “Guš i vir”, Šenoa nam govori o postanku životinja, dok je onima naslova “Strmogled” i “Božja plahtica” ispričao narodne priče o tome kako su nastale neke biljke.

"Smrt Petra Svačića"

"Smrt Petra Svačića" epska je pjesma iz “Povjestica” autora Augusta Šenoe. August Šenoa ovim djelom odlučio potaknuti domoljublje, slogu, jedinstvo i nacionalizam. Iz same teme djela vidi se da je pisac izrazito domoljuban, opisao je smrt posljednjeg hrvatskog kralja. Za autora Hrvatska ima pravo na samostalnost jer njezina tradicija seže duboko u povijest. Ovom epskom pjesmom autor je htio osuditi zavist i neslogu koja se odvijala u tadašnjoj Hrvatskoj. Hrvatski plemići su bili zaslijepljeni svojom pohlepom te su pustili stranca da odlučuje o njihovoj zemlji.
Autor nam kraju otkriva svoju nadu o tome da će Hrvatska jednoga dana ipak biti samostalna, složna i slobodna.

Kada je 1089. godine umro kralj Zvonimir u Hrvatskoj je nastao problem oko toga tko će biti novi kralj pošto je prijestolje bilo prazno, a Zvonimir nije imao nasljednika. Hrvatsko plemstvo se podijelilo. Jedan dio je smatrao da bi budući hrvatski kralj trebao biti Petar Svačić koji je izabran 1093. godine jer je imao narodne krvi, no drugi dio plemstva je smatrao kako bi novi kralj trebao biti Koloman, mađarski kralj koji je imao po njima pravo na prijestolje zato što je bio u rodu s kraljom Dmitrom Zvonimirom.
Iz tog razloga Koloman je 1097. godine ušao s vojskom u Hrvatsku i porazio Petra Svačića na planini Gvozdu. Od tada je ta planina dobila naziv Petrova gora. 1102. godine kralj Koloman je okrunjen za hrvatskog kralja, a tim činom Hrvati su ušli u savez s Mađarskom. Tim savezom izgubili su samostalnost mnogi niz godina.

Povjestica “Petar Svačić” je napisana bez strofa, tj. astrofično. Na kraju djela dodan je autorov komentar koji se ne može smatrati strofom pa čak kao niti dodatak ovoj pjesmi. Stihovi su različito dugački pa tako imamo osmerce, deveterce i deseterce. Autor koristi vezani stih i nekoliko tipa rima. Možemo uočiti paralelnu (aa bb cc), obgrljenu (abba) i unakrsnu rimu (abab). Jezik je bogat, a stihovi su puni epiteta. Koristi često metafore, tj. preneseno značenje, anarhizme, a i poneke riječi su prilagođene zbog potrebe rime.

"ZLATAREVO ZLATO" i "POVJESTICE" zastupljene u programu školske lektire, u ovom izdanju izlaze opremljene opširnim predgovorom Krešimira Nemeca s dodacima koji dočaravaju atmosferu Šenoina vremena. Iza cjelovitog teksta romana i izbora povjestica su izvaci iz kritike, kronologija te važnije povijesne ličnosti koje se pojavljuju u romanu "ZLATAREVO ZLATO".

Izdavač: "SYSPRINT" Zagreb, broširano, 303 str. Priredio: Krešimir nemec. Format: 14 x 20,5 cm. Knjiga je potpuno nova. S police knjižare

E-mail: truta.srecko@gmail.com

DOSTAVA KNJIGA - Hrvatska i inozemstvo