ZAGREB - Boro Pavlović

- Vlastita naklada , Zagreb , 1955.
- " Tipografija " - graf.-nakladni zavod , Zagreb
- Crteži na strani 15 i strani 52 od Zlatka Boureka.
- Dječji crtež na strani 67 od Biserke I. b. Klas. gimn. Zagreb - rađen u okviru ankete "Kako djeca doživljavaju bolest" od dr. Mladena Berghofera.
Po njoj su rađeni i tekstovi "Mala bolest"
- Karta na strani 84 iz 1853/54 godine. Gradski arhiv.
Tekstovi "Osamnajsto i devetnajsto" prema originalima iz Državnog arhiva u Zagrebu.
- 93 str.
- Meki uvez ( kartonizirane korice )
- Format : 12 × 17 cm
=====
- Sadržaj čist , bez obilježavanja.
Kompaktno stanje knjige.
Vidljiv manji pečat na predlistu.
Vrlo dobra očuvanost.
===
U Požegi je 27. travnja 1922. godine rođen Boro Pavlović, hrvatski književnik i publicist. Ovaj pjesnik i autor brojnih i lijepo opremljenih slikovnica za djecu nerijetko je nazivan i hrvatskim Prevertom, a uz Juru Kaštelana i Radovana Ivšića pripadao je hrvatskoj pjesničkoj avangardi poslije Drugoga svjetskog rata. Bitno je istaknuti da je bio svestranog obrazovanja, erudit i značajna ličnost hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća. U Zagrebu diplomira na Pravnom (1944), zatim i na Filozofskom fakultetu (1949), a osim ovih studija, studirao je i tehniku, arhitekturu i medicinu. Pjesme počinje objavljivati u Savremeniku 1940. , a prva značajnija Pavlovićeva zbirka je Poezija (1945).
Među najplodnijim hrvatskim poslijeratnim pjesnicima
Jedan je od najplodnijih hrvatskih poslijeratnih pjesnika, a u svom produktivnom i raznovrsnom opusu mijenja poetička polazišta. Tako povremeno naginje nadrealizmu i automatskomu pisanju ili konstruktivizmu i ikoničnosti stihovnoga znaka, a takvu praksu često spaja s idejom o potrošivosti poezije u modernom vremenu, služeći se i nepjesničkim žargonom, humorom, popularnim izričajem pa i rječnikom promidžbe. Njegove pjesme bile su prožete širokom slavonskom dušom. Zanimljivo je da zbirku Novina iz 1954. godine tiska u formi novinskog izdanja. Književni kritičari Pavlovićevo djelo povezuju sa zrelim pjesništvom Tina Ujevića ili s Ivšićevim nadrealizmom, a dio je pjesničkog i književničkog naraštaja koji se potvrdio u poznatom književnom časopisu Krugovi. Treba istaknuti da Pavlovićevo najaktivnije razdoblje, sa čak dvadesetak objavljenih zbirki i poema, uz esejistiku, nije dovoljno vrednovano.
Pravi Požežanin vesele šijačke naravi
Pišući o ovom pjesniku, akademik Dubravko Jelčić je istaknuo kako je Boro Pavlović „kao pravi Požežanin, koji je cijeloga života pio vodu s Tekije, bio vesela šijačka narav. Po svome humoru kao da je izravni potomak jurkovićevsko-korajčevske tradicije, a po svojoj pjesničkoj plodnosti bliži slavonskoj njivi, nego škrtoj ličkoj zemlji, iz koje vuče lozu“. Uz svoje književno djelovanje, Boro Pavlović obavljao je funkciju direktora galerije LIKUM, bio je, među ostalim, urednik časopisa “Arhitektura” te suosnivač lista “Čovjek i prostor“. Zbog tada “neprijateljskog rada i djelovanja” isključen je 1960. godine iz Društva književnika Hrvatske. Preminuo je 7. rujna 2001. u Dugoj Resi, u 80. godini života.