Štambak, Dinko - Mulci

Štambak, Dinko
Mulci
Logos, Split (1986.)
211 str. ; 21 cm.

"Ljeta 1949. nalazio sam se na Korzici. Rano jutrom, spuštao sam se do male luke, kada su se ribari vraćali s lađama svjećaricama iz ribolova. S njima je bilo i djece. Jednog jutra, sjedeći na rubu mola, iskrslo je preda mnom djetinjstvo, Split i njegova luka posljednjih mjeseci prvog svjetskog rata. Vratio sam se u sobu i odmah upisao u bilježnicu nekoliko uspomena iz tih dalekih vremena, koje ću, u Parizu, obogatiti sjećanjima koja su u meni bujala i navirala. Bilješke, više-manje sređene, rasle su i narasle do debela rukopisa, na francuskom jeziku. Kaže se da knjige imaju svoj udes. Jedan poznati pariški izdavač, sklon mom romanu Le Voyou et la Mediterranee (Deran i Sredozemlje), zahtijevao je da u nj unesem jednu ljubavnu priču. Odbio sam rekavši »moja knjiga diše ljubavlju, a ono vidjeli se, poljubili i tako dalje, nema nikakva smisla«. I ja s rukopisom u ladicu. Godine 1964, potkraj svibnja, sinu mi misao da preradim »ljetopis« o djeci - maloj i velikoj - na hrvatskom. Godine 1967. Josip Pupačić dao je dosta pohvalnu recenziju i predložio Matici da objavi moj romančić, pod naslovom Dijete i more. Ranko Marinković predložio mi je da nazovem povijest stanovnika splitske četvrti Lučca Mulci. Ovo sam prihvatio. Njima - malima i velikima, posvećujem ovu priču, u prvom redu Barbari zvanoj Cunjom zbog ukočenosti lijeve ruke. Umrijet će, doznao sam nedavno, za vrijeme drugog svjetskog rata, od gladi 1943. Brat Ante umro je 1932., brat Petar 1944., tetka Vica 1970., majka 1982. O mojim vršnjacima s kojima sam zdušnije posjećivao luku nego prvi razred pučke škole pokupio sam nekoliko maglenih podataka."





---
Popust po dogovoru na veće količine i iznose.