Charles Baudelaire: Moje razgolićeno srce

Cvjetovi zla, Rakete, Moje razgolićeno srce (izbor iz djela)
Izbor, prijevod s francuskog i pogovor: Višnja Machiedo
Durieux, Zagreb, 1995.
Meki uvez.
106 stranica.
Odlično očuvano, kao novo.

“Nećemo kazati ništa novo ako ustvrdimo kako je Charles Baudelaire pisac koji je u isti mah i nedvojbeni klasik, čvrsto ukorijenjen među najznačajnijim imenima jedne tako velike književnosti kakva je francuska, još i danas živ i utjecajan autor, čije odjeke nerijetko prepoznajemo i u književnosti koja nastaje u našem vremenu, a da se ne govori o Baudelaireovu djelovanju na cjelokupnu povijest modernog pjesništva. Novi prijevodi djela takvih autora nekoj su kulturnoj sredini neophodni ne samo kao školska, književno–povijesna informacija, nego i zbog svog, ma kako naizgled posrednog djelovanja na današnju duhovnu klimu. Nitko ne može izmjeriti i zajamčiti takvo djelovanje, ali čini se vrlo bitnim da slike, opsesije, ritmovi velikog pisca iznova, sada i ovdje, prostruje našim jezikom. Upravo je u tome iznimno značenje ove nevelike, no pomno složene knjižice, svojevrsnog autorskog projekta vrsne hrvatske prevoditeljice s francuskog, Višnje Machiedo.” (Hrvoje Pejaković, Vjesnik)

“Nemoguće je prelistati bilo koje novine, od bilo kojeg dana, mjeseca ili godine, a da se u njima u svakom retku ne nalaze znakovi najgroznije ljudske pokvarenosti, istodobno kad i najzačudnija hvalisanja glede poštenja, dobrote, milosrđa, te najbezočnije tvrdnje u odnosu na napredak i uljudbu.
Svake su novine samo, od prvog do posljednjeg retka, tkanje užasa. Ratovi, zločini, krađe, razvrat, mučenja, zlodjela vladara, zlodjela naroda, zlodjela pojedinaca, opijenost posvemašnjom okrutnošću.
A upravo s tim odvratnim aperitivom civilizirani čovjek upotpunjuje svoj zajutrak. Sve na ovome svijetu vonja po zločinu: novine, zidovi i čovječje lice.
Ne shvaćam kako neka čista ruka može dotaknuti novine a da se ne zgrči od gađenja.”