AMARUŠI - Vedrana Rudan

U romanu "AMARUŠI" se kroz oči istoimene djevojčice tematizira "brak, preljub, odlazak, povratak, djeca, nezaposlenost, Afganistan... pa čak i ljubav". Na pitanje - zašto Amaruši ? - autorica Vedrana Rudana odgovara: "Kako krasno zvoni to ime. Složenica od "ljubiti" i "rušiti". Predivno."

Amaruši je po svom imenu i po svojim nevinim godinama, po svome ponašanju, razmišljanju, govoru, kontrast svim onim teta, sekama, nonama, nonićima, teta Tanjama, Anama koji boluju, tuguju, vrište, psuju, čeznu, svađaju se, varaju, pate. Amaruši je neka vrsta anđela promatrača. Ukratko, Amaruši postaje slučajni svjedok životnih razočaranja svoje šezdesetogodišnje none i njezine stare prijateljice, kao i nezadovoljstva vlastite majke i oca koji svaku večer u krevetu razgovaraju i prepiru se zbog nedostatka novca, želje za boljim životom itd.

Kako bi ispričala ovu priču, autorica se odlučila za vrlo zanimljiv, čak i radiofonijski stil pisanja. Njen tekst je zgusnut, sastavljen je od dijaloga koji nemaju proreda već slijede jedan drugi, i iščitavajući ga (što zahtijeva određeni stupanj koncentracije čitatelja) čitatelj sve vrijeme vrlo živo čuje glasove junaka. Čuju se njihovi "paralelni monolozi" u kojima svatko od aktera "pjeva svoju pjesmu" uglavnom ne slušajući druge. Sve to stvara osjećaj opće kakofonije koja nam vrlo živo predočava kako svi mi danas uglavnom živimo jedni pokraj drugih, ali ne i jedni s drugima.

"Da li mi je bilo teško napisati knjigu bez opisa interijere, planina, nizina i dubokih mora, izraza lica, boje glasa, cipela...? Nije. Obožavam književnost svedenu na elementarno. Ne volim knjige debele poput telefonskih imenika. Čitav ljudski život može stati u pet rečenica. Glasovi, glasovi, glasovi... Stalno slušamo glasove, ljude koji govore sebi sjedeći pored drugog ljudskog bića koje također govori sebi. U životu nema dijaloga. To sam možda htjela reći svojom novom knjigom." - Autorica knjige Vedrana Rudan

Ono što je vrlo zanimljivo iščitati iz romana jest jedan nimalo "feministički", nimalo "buntovnički", čak pomalo i "rudanovski" spisateljski glas. Glavna junakinja je ranjena žena koja svoju ranjenost uopće ne skriva. Usprkos svim njezinim lamentiranjima o "muškim svinjama" koje žene ne vole nego samo "bacaju pod jaja", nonina strana koju nam autorica razotkriva, mnogo je nježnija i dublja. Iza bijesa i ljutnje krije se čista bol pred kojom sve priče o "pokvarenim jebačima" postaju nevažne jer se ispod sveg tog teoretiziranja o nevjernim muškarcima krije esencija tuge napuštene žene. Da li se tu možda krije suština ženske emancipacije ? Dakle ne u napadima i optužbama kako muškarci ne prihvaćaju žene i ne razumiju i samo koriste kao "rupe", već u priznanju vlastite slabosti ? Da li je suština ženske emancipacije jasno i glasno priznati da nam je život s voljenom osobom bitniji od svih moralnih normi, i da je ljubav mnogo jača od nevjere ?

Ovo je knjiga o ženi koja muškarca voli onako kako mnoge žene vole svoje partnere. I ne puca im ljubav ni nakon njegovog susreta s komadom mlađim od njega trideset godina. Amaruši je definitivno oda ljubavi. Oda Ljubavi. Treba zaista iskreno vjerovati u LJUBAV.

Izdano u Zagrebu, tvrdi uvez, 158 str. Format: 20,5 x 12,5 cm. Knjiga je potpuno nova i uopće nije korištena.

E-mail: truta.srecko@gmail.com

DOSTAVA - Hrvatska i inozemstvo