Zapisi LUĐAKA - Nikolaj Vasiljevič GOGOLJ / Korektor : Vera ŠVENDA

- Svjetski humor i satira
=
- Izdavač : "Naprijed" , Zagreb , 1964.
=
- Preveli : Iso VELIKANOVIĆ , Roman ŠOVARY
=
- Opremio : Zoltan GABOR
=====
- 114 str.
- Meki uvez
- Format : 12 × 16 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez obilježavanja.
Kompaktno stanje knjige , minimalno korištenje.
Starosna potamnjelost margina.
Manji tragovi godišta vidljivi na koricama.
==========
Priča u pripovijetci "Zapisi luđaka" izgrađena je u obliku dnevničkih zapisa koji otkrivaju povjerljivi svijet glavnog lika. Glavni lik ove priče je Aksentiy Ivanovich, mali činovnik daleko od svijeta moćnih, bogatih i slavnih. Daleko od "visokog društva", a opet u njegovoj neposrednoj blizini. On oštri pera svog ravnatelja u jednom od odjela nekog ministarstva. Život glavnog lika ove priče protkan je uvredama i poniženjima uvijek i na svakom koraku. Počevši od šefa, pa preko kolega do samog direktora. U takvom okruženju glavni lik počinje gubiti razum i otkriva novo “prosvjetljenje”. Počinje bježati u svijet mašte i iluzije gdje sebe zamišlja kao važnu i značajnu osobu. Tako on na jednom mjestu kaže "Odakle sam ja naslovni savjetnik?" Možda sam ja kakav grof ili general, a čini mi se da sam titularni savjetnik." U tom gubitku razuma, fantazija postaje mjesto gdje glavni lik počinje obitavati. Na jednom mjestu kaže “Možda ja i ne znam tko sam.” U ovoj borbi između stvarnosti i iluzije pobjeđuje iluzija Aksentija Ivanoviča.
"Zapisi luđaka”, kao i većina Gogoljevih djela, imaju izrazito jaku socijalnu komponentu. Ujedno, ova priča predstavlja jasnu kritiku društva i sustava koji je tada vladao u Rusiji. Zašto sve što je najbolje pripada onima koji su netko i nešto? Zašto ono najbolje ne može pripasti onome tko je nitko i ništa? U takvom sustavu "mali ljudi" ne mogu imati svoje malo, jadno bogatstvo. Sreća nije namijenjena malim ljudima. Uvrede i poniženja pripadaju malim ljudima. U jednom trenutku načelnik katedre kaže Aksentiju Ivanoviču „Pa pogledaj se, samo razmisli, tko si ti? Pa ti si hulja i ništa više. Pa ti nemaš ni kune, samo gola duša. Pogledajte barem svoje lice u ogledalu; kako to uopće možeš pomisliti." Postojanje duše u svijetu bogatih nije sreća, u takvom svijetu sreća se mjeri materijalnim stvarima. U takvom svijetu pohlepa, ponos, predrasude, taština su mjerila sustava vrijednosti. Takav svijet opasno smrdi, smrad na svakom koraku. Smrad može osjetiti samo onaj tko je uspio sačuvati čistoću svoje duše. Takav svijet prijeti da oskrnavi sve što je ostalo čisto i netaknuto. A bez duše ljudi su samo njuške i ništa više.