Zlatarovo zlato - August Šenoa

Djela hrvatskih pisaca - biblioteka
Izdavač Zora, Zagreb
Zlatarovo zlato, prvi je roman Augusta Šenoe (1838. – 1881.) napisan 1871. godine. To je ujedno i prvi hrvatski povijesni roman. Radnja je smještena u Zagreb 16. stoljeća, u vrijeme nakon Gupčeve Seljačke bune. Roman je prvo objavljen u nastavcima u časopisu Vienac od broja 31. (5. kolovoza 1871.) do broja 52. (30. prosinca 1871.) unutar III godišta.
Roman Zlatarovo zlato podijeljen je na 26 poglavlja, u kojima je radnja oblikovana kroz dvije linije fabule:
povijesnu - čini ju niz povijesnim izvorima oblikovanih epizoda o borbi građana Zagreba i feudalaca iz okolice, konkretnije Stjepka Gregorijanca, veleposjednika Medvedgrada.
ljubavnu - satkana je iz romantičnih opisa nedužne mlade ljubavi Dore i Pavla, koji su pripadnici dviju sukobljenih strana, i dvaju različitih staleža, plemićkog i građanskog
Miješanje romantičkih, realističkih i naturalističkih elemenata primjećuje se i u crno-bijeloj karakterizaciji likova, od kojih neki, poput intriganta Grge Čokolina svojim djelovanjem pokreću niz događaja i zapleta u romanu. Kritički osvrt na povijesna zbivanja u Hrvatskoj pod Habzburzima, snažna piščeva pristranost u razjašnjavanju staleškog sukoba građana i feudalaca, izrazita nacionalno-domoljubna nota koja se provlači kroz sva Šenoina djela također su elementi svih njegovih romana.
Već u prvim rečenicama djela Šenoa otkriva da se radnja zbiva "na domaku šesanestoga vijeka, za kraljevanja Makse drugoga,a banovanja biskupa Đure Draškovića"[3]. Točnije, vrijeme radnje romana određeno je godinama 1574. i 1579., a analepsama i retrospekcijama koje sežu do 13. stoljeća i epilogom koji doseže 1610. godinu. Mjesto radnje romana je Zagreb s okolicom (Samobor, Medvedgrad, Mokrice), uz Hrastovicu i Vojnu krajinu, koje kao mjesto radnje postoje u pripovijedanju Pavle i Radaka.
Baziran na povijesnim izvorima, roman Zlatarovo zlato donosi sliku života u Zagrebu 16. stoljeća, s galerijom likova iz plemićkog, svećeničkog i građanskog sloja. Okosnicu romana Šenoa je formirao oko sukoba plemstva, koje propada, i građanstva koje polako prodire i preuzima ključne pozicije.