Zakoni i ognjevi - Novak Simić

Simić, Novak, hrvatski književnik (Vareš, BiH, 14. I. 1906 – Zagreb, 19. XI. 1981). Trgovačku akademiju završio u Sarajevu, 1927. došao u Zagreb i studirao na Visokoj ekonomskoj školi. Studirao i na Visokoj kemijskoj školi u austrijskom Leobenu, gdje je i diplomirao 1935. Nakon II. svjetskog rata radio je u nakladničkom poduzeću Zora u Zagrebu. Sudjelovanje u hrvatskom književnom životu započeo je pjesmama u časopisu Vijenac te suradnjom u lirskom almanahu Knjiga drugova (1929). Iako je započeo kao pjesnik, najznačajnija je njegova pripovjedačka djelatnost. Zbirke Nepoznata Bosna (1937) i Suton Tašlihana (1937) iskazuju njegove glavne tematske i stilske preokupacije – likovi seljaka i intelektualaca senzibilni su individualci u sukobu s okolinom u kojoj žive. Kod njih ne prevladava aktivistička, nego pasivno pobunjenička crta, što je u skladu s poetskom refleksivnošću i lirskim izrazom kojemu je Simić sklon u prozi. Psihoportret njegovih likova individualaca smješten je u kontekst realističkog okvira u kojem ocrtava socijalne procese u bosanskom selu i urbanim sredinama prošlosti i svojega doba. Prvi roman Voćnjak bio je objavljen 1938., ali je poslije bio cenzuriran zbog socijalne kritičnosti i ponovno objavljen s naslovom Brkići iz Bara (1948). Zbirka Iza zavjese (1946) također ima polazište u realističkom oslikavanju bosanske suvremene gradske svakodnevice, što ponovno čini preko tipskih junaka. Dijelom svoje pripovjedne proze, nastale nakon rata (Miškovići, 1949; Druga obala, 1952) Simić se uklopio u socrealističku matricu, bez veće umjetničke vrijednosti. Najkompleksniji mu je roman Braća i kumiri (1955), u kojem prati sudbinu braće Tomašević. U tradicionalnu realističku prozu uvodi i modernističke postupke (unutrašnji monolozi, tehnika struje svijesti) po uzoru na tadašnju angloameričku prozu. Kroz sudbinu braće Tomašević nastojao je prikazati dehumanizaciju kapitalizma i jagmu za uspjehom i novcem. Temom grada i urbanim stilom utro je put kasnijoj urbanoj prozi hrvatske književnosti druge polovice XX. st. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1973.