Slike i USPOMENE sa SELA - Janko BARLÉ

- Nagrađeno iz zaklade Dušana KOTURA
=
- Izdavač : Društvo sv. Jeronima , Zagreb , 1900.
=
- Knjiga CXX
=====
- 137 str.
- Meki uvez
- Format : 12,5 × 19,5 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez obilježavanja , podcrtavanja.
Kompaktno stanje knjige.
Minimalna pigmentacija , starosne mrlje.
Oštećenje donjeg hrptenog ruba.
Naljepnica na prednjoj korici.
Tragovi godišta vidljivi na koricama.
==========
BARLÈ, Janko, povjesničar; etnograf, glazbeni pisac (Budanje kod Vipave, 12. III 1869 — Zagreb, 18. II 1941). Sin je učitelja Ivana. Osnovnu školu učio je u Podzemlju na Kupi, gimnaziju u Novom Mestu (1879–1884), Karlovcu (1884–1886) i Zagrebu (1886–1888). Završivši bogoslovni fakultet u Zagrebu (1888–1892), zaređen je 1892. za svećenika. Glazbeno znanje stjecao je uz oca orguljaša te uz franjevca Hugolina Sattnera u Novom Mestu i Franju Vilhara Kalskog u Karlovcu, a kao član glazbenog društva bogoslova »Vijenac« učio je svirati violinu. Bio je kapelan u Garešnici (1892–1893), a u Zagrebu najprije vjeroučitelj u Zavodu za gluhonijemu djecu, zatim u nadbiskupijskoj kancelariji aktuar, bilježnik, arhivar i od 1916. do 1938. ravnatelj. Od 1904. je prebendar, od 1911. nadbiskupov tajnik, a od 1916. kanonik. Sudjelovao je u javnom i kulturnom životu kao član Društva hrvatskih književnika, predsjednik Cecilijina društva, potpredsjednik Hrvatskoga zemaljskog glazbenog zavoda, odbornik Filharmoničkog društva, a od 1921. je bio dopisni član JAZU. — Područje je Barlèove djelatnosti raznoliko. Bavio se beletristikom, crkvenom poviješću, poviješću zdravstva, etnografijom i napose historiografijom glazbe. Beletristički prilozi plod su njegove kulture i doživljaja, a najizrazitija im je oznaka ljubav prema prirodi povezana s rodoljubljem, slovenskim i hrvatskim.