SIMO MATAVULJ, Bakonja fra Brne

SIMO MATAVULJ, Bakonja fra Brne
Nakladnik ŠKOLSKA KNJIGA Zagreb 1980
Biblioteka DOBRA KNJIGA
Tvrdi uvez. 164 stranice.

Izražavajući prve početke moderne društvene misli, književnost realizma prišla je običnom, svakidašnjem životu i stavila sebi u zadatak da umjetnički uobliči ljude svoga doba i probleme svoga vremena, da objektivno prikaže stvarni život i nepristrano iznese sliku sredine u kojoj pisac živi. To bi, kratko i neprecizno, bila opća i glavna karakteristika prve generacije pisaca realizma. Najtipičniji i najplodniji predstavnik te književnosti, ili bar te prve generacije književnika realizma, bio je Simo Matavulj. Matavulj je jedan od malog broja naših starijih pisaca koji književnost nije shvaćao kao stvar inspiracije, već kao ozbiljan poziv koj zahtijeva stalan, sistematski rad s određenom metodom i trajnim naporima za osobnim usavršavanjem. Bio je jedan od najobrazovanijih pisaca kraja 19. stoljeća čiji je književni opus psiho-geografska rendgenska snimka društva u trokutu koji u jednom vrhu omeđuju Šibenik i Zadar, u drugom Herceg Novi i Cetinje i, konačno u trećem, Beograd. Danas zaboravljen, Matvulj je na prijelazu stoljeća, u doba Kraljevine Srbije, književna i društvena zvijezda. Kao gimnazijski nastavnik predaje francuski jezik, prevodi Zolu i Maupassanta, Molièrea i Dickensa, izrazito je aktivan i uključen u javni život sredina u kojima živi. Čitaju ga i u kraljevskoj i socijalističkoj Jugoslaviji.
Najpoznatiji roman koji otkriva svu čar i živost Matavuljevog pripovijedanja, Bakonja fra Brne, prenosimo u suvremenost kroz njemu izrazito primjeren format audio knjige. Spektakularna glumačka i jezična igra Leona Lučeva dočarava svu reljefnost i prirodnost pripovjedačeve književne kulture, jezgrovite, izražajne u govoru i dijalektu, dorađene u detalju i komponirane u skladnu cjelinu.
Kako je nastao ovaj duhovit i u osnovi satiričan roman? Matavuljev otac, šibenski trgovac umire rano, pa njegova majka, omiljena pripovjedačica, žena vesele naravi i izrazitog smisla za humor na sina prenosi ‘snažnu volju za fabuliranjem’, redovito ga u vrijeme školskih praznika šalje k stricu igumanu u manastir Krupu na Velebitu. Kako se nije pokazao osobito zainteresiranim za školu, a ni dobrim u trgovini, majka ga šalje stricu na vrijeme dulje od praznika - ‘neka bude kaluđer kad već ni za što drugo nije’. No od kaluđerstva nije bilo ništa. Matavuljeva živa priroda u neposrednom dodiru s manastirskim životom stvori upravo suprotan učinak i ‘on omrznu kaluđere i izgubi vjeru u boga’. Ipak, četiri godine provedene u Kupi dale su Matavulju priliku da se upozna s narodnim govorom, seoskim i manastirskim životom, omogućile najvažniju njegovu knjigu i nezaobilaznu knjigu ovdašnje književnosti - ovu koja je pred vama.
U romanu Bakonja fra Brne iznenađujućim jezikom, narodnim koji postaje književni, dalmatinskim, vlaškim, arhajskim, dijalektalnim i knjiškim, Matavulj opisuje život franjevačkog samostana na Visovcu. Suprotno predodžbama o životu vođenom idealom, u njemu fratri žive životom svojih sitnih ćudi i nastranosti. U drugom planu, pred nama izmiču slike seoskog života na sparušenom dalmatinskom kamenjaru. Bakonja je Ivo Jerković, dvanaestogodišnji dječak iz sela Zvrljeva u Dalmatinskoj zagori. Njega stari stric fra Brne u brojnom plemenu probere za svog nasljednika. Jerkovići već četiri stoljeća daju mušku djecu u samostan.
Postoji i legenda da je Simo Matavulj započeo pisaniju kojom će ismijati monahe manastira u Krki, ali onda ga je unajmio u svoju službu crnogorski knez i kralj Nikola, pa je brže-bolje preokrenuo priču na fratre s Visovca. Ako je to točno, fratri bi kralju Nikoli trebali sagraditi spomenik. (Miljenko Jergović)

Simo Matavulj (Šibenik 1852.- Beograd 1908.), pripovjedač, romanopisac i dramatičar, akademik i diplomat. Napustivši manastir u Krupi, gdje se spremao za redovnika, završio je učiteljsku školu u Zadru. Službovao je kao učitelj u dalmatinskim selima, a u Islamu Grčkom kod Zadra i prijateljevao je s uglednim Ilijom Jankovićem, djedom književnika Vladana Desnice. Matavulj je prve književne radove objavio u zadarskom Narodnom listu. Potom je bio nastavnik talijanskoga jezika pomorske škole u Herceg Novom. Zbog sudjelovanja u Bokeljskom ustanku 1881., prešao u Crnu Goru; predavao francuski jezik u gimnaziji i bio učitelj kneževih sinova. Nakon 1889. živio u Srbiji. U prvim godinama 20. stoljeća zaposlio se pri Ministarstvu vanjskih poslova tadašnje Kraljevine Srbije. Bio je predsjednik strukovnog udruženja književnika, a za redovnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je početkom 1904. Pod utjecajem S. M. Ljubiše, potom talijanskih, francuskih i ruskih književnika koje je prevodio napisao je romantične pripovijetke (Iz Crne Gore i Primorja, I–II, 1888–89; Iz raznijeh krajeva, 1893; Car Duklijan, 1906), putopise, drame, te romane Uskok (1892) i Bakonja fra Brne (1892.). Umijeće pripovijedanja i smisao za uočavanje karakterističnih crta društvene sredine izrazio je u zbirkama pripovijedaka zavičajne tematike (Iz primorskog života, 1890; Sa Jadrana, 1891; S mora i planine, 1901; Pošljednji vitezovi, 1903), u putopisima (Po Levantu; Boka i Bokelji, 1893) i autobiografiji Bilješke jednog pisca (posmrtno, 1923).

Postoji mogućnost preuzimanja knjige u širem centru Zagreba.
Poruka na 098 9174 300. Slanje BOX NOW, ili TISAK.
Pogledajte i ostale moje oglase, i iskombinirajte narudžbu o jednom putnom trošku.

(141)