San bez uzglavlja - Ivan Ićan Ramljak

Ivan Ićan Ramljak - San bez uzglavlja
Kratak sadržaj - Živjeo je u malom selu dječak Jerko, kog su svi zvali "marljivi Apel". Radio je kao mrav, trčao kao pčelica, bio svima na usluzi. Oca nije imao, a majka mu je umrla kad je imao jedanaest godina. Kuća mu se srusila pa vrijeme provodi u štali. Jerko nije išao u školu, školarci su ga rado zvali kad bi učili slova ili slovkali tekst. Jerko bih imao pločicu na kojoj bih pisaljkom povlačio crte koje mu izmamljuju osmjeh na lice. Tako je Jerko uz školarce naučio sva slova no slovkanje teksta mu nije išlo. Imao je prijateljicu modrooku Anu. Svake godine u jesen, kad lišće opada s grana djeca isu u šumu kupiti šušanj. Tu Jerko radi cijeli dan nebi li dobrio nešto novca. Jerko i Ana zajedno čuvaju stado ovaca. Brali su kavilj te njime gladili lice. Jerku je obuzela sreća. Poskočio je i zagrlio Anu. Nije se opirala nit' prigovarala, nego je stajala pridrljena s kaviljem između njih. Začu se podvik čobanice, a oni se trgnuše kao iz sna i odmaknu se jedno o drugo. Nakon jeseni nastupi zima. Zima Jerku nije plašila. Noću je spavao u štali prislonjen uz vola utonivsi u san bez uzglavlja. U selo je stigao Martin iz Rakrima tražeći najmenicu. Rekli su mu da Ante Šperkin ima najvice djece, pa odjednom može dati troje i opet će ih ostati puna kuća. Govorili su da je Ana marljiva djevojčica. Antu je zatekao pred kucom. Stjedio je na kamenu, nalakćen na koljeno, s gladom među dlanovima. Martin je tražio Anu za najam. Dogovor je bio brzo gotov. Anu su obukli u odjeću starije sestre, sve ostalo staviše u torbicu. Mlađe su sestre plakale, Jerko je sjedio na zidini odmaknut nekoliko koraka. Gledao je dugo putić kojim je Ana zamakla. Ugasila se u selu kao zvijezda na nebu, ali je u Apelovu srcu ostala. Ubrzo nakon rata se dijelila pomoć koja je stigla iz SAD-a. Dijelili su odjeću po kućama. Odjeća se nije smjela podijeliti dok se kuće ne zapraše diditijem. Došao je red na Jerku. Stajao je obučen i pomišljao da ode u Raktino pa da ga vidi Ana... Zaustaviše ga žene i skrenuše mu misli od Ane. Uputio se u selo nesigurnim korakom. Gazio je po kamenčićima i osjećao toplinu u nogama. Kad je došao u selo, Stipe ga zovnu. Zamolio ga da mu sutra pomogne vršiti ječam. Vršnja je počela rano u zoru. To jutro Jerko nije došao. Zvali su ga i tražili. Prolazili su dani i mjeseci. Apel je od tada utonuo u noć i nitko ga više nije vidio ni čuo.
Vrsta djela - pripovijetka

Vrijeme radnje - jesen i zima 1986. godine
Mjesto radnje - Posušje - Hercegovina
Tema - problemi egzistencije ljudi imotskog i posuškog kamenjara. Ova pripovijetka govori o dječaku koji je u svom djetinjsvtu ostao bez oba roditelja i svog doma. Zarađivao je svojom marljivošću i poslušnošću. Zbog ljubavi prema Ani utonuo je u noć i nitko ga više nije ni čuo ni vidio.