MAŠA GRDEŠIĆ, Zamke pristojnosti

MAŠA GRDEŠIĆ, Zamke pristojnosti: Eseji o feminizmu i popularnoj kulturi
Nakladnik FRAKTURA Zagreb
Tvrdi uvez s ovitkom. 320 stranica.

Kao sveučilišna profesorica, književna i kulturna teoretičarka Maša Grdešić navikla je o književnosti i popularnoj kulturi govoriti akademski, iza katedre. Zbirka Zamke pristojnosti: eseji o feminizmu i popularnoj kulturi očekivano je znanstveno utemeljena, no glas u njoj nije nimalo udaljen ni autoritaran. To je glas, prije svega, strastvene čitateljice i gledateljice čije pisanje počinje od pitanja: kako govoriti o našim ljubavima kad su naše ljubavi tekstovi, i to tekstovi koje stvaraju žene, koji se bave ženama i koji su namijenjeni ženskoj publici?

Maša Grdešić o ovim temama piše pedantno gradeći svoju argumentaciju, razigranu mnoštvom primjera iz visoke i popularne kulture, da bi onda bez zadrške progovorila o onome što osjeća: o bijesu u susretu sa seksizmom u vlastitoj struci, o inspiraciji koju pronalazi u mlađim feministkinjama, o vatri u mozgu i želucu kad čita Elenu Ferrante i Sally Rooney. Ako pratite popularnu kulturu, promišljate rad, volite (ili mrzite) sapunice, kupujete posteljinu u Ikei, osjećate ili ste osjećali tinejdžersku tjeskobu, i sve to – i još mnogo toga – želite bolje razumjeti, ovi su eseji neophodna literatura.

Zamke pristojnosti nadahnut su spoj erudicije i topline, feminističke ljutnje i ranjivosti. Čitajući Mašu Grdešić, osjećamo da nas kroz izazove kapitalističke i patrijarhalne svakodnevice vodi mirna i sigurna ruka, koja ispisuje nešto što je puno rjeđe nego što se čini – knjigu kojoj je stalo do nas.

'Na ovogodišnjem Australian Openu sportski komentator Ian Cohen tražio je tenisačice Serenu Williams i Eugenie Bouchard da se okrenu oko sebe kako bi pokazale svoje sportske outfite. Nakon tog incidenta brojni su mediji prozvali Cohena zbog seksizma jer se slična stvar nikad ne bi mogla dogoditi u muškom tenisu, dok se tenisačice redovito procjenjuje i na temelju njihovog izgleda, seksualne privlačnosti i modnih izbora. Obje su sportašice odbile pripisati dublje značenje tom događaju, pa je stoga Guardianova novinarka Erin Riley u svojoj reakciji prozvala komentatora koji nas je svojim činom podsjetio da se ženska tijela tretiraju poput javnog vlasništva, kao da postoje samo zato da bi drugi mogli u njima uživati i komentirati ih, ali i samu Bouchard koja je, kako kaže, suodgovorna za taj događaj. Bouchard je još mlada i tek se uči izlaziti na kraj s medijima, piše Riley, no nije trebala pristati da sudjeluje u tome. Trebala je reći “Ne. Neću se okrenuti”.

Puno mi je misli prolazilo kroz glavu dok sam čitala taj članak: dijeli li uistinu Bouchard odgovornost za to što se dogodilo, treba li podcjenjivati nekoga zbog njegove ili njezine “mladosti”, koliko je godina razgovora o dizajnerskim haljinama i frizurama trebalo proći da bi hollywoodske glumice počele odbijati te teme, zahtijevajući da ih se pita o njihovim ulogama. No jedna se riječ probila kroz te različite misli i sve ih zasjenila: pristojnost. Ne namjeravam nagađati zašto se Eugenie Bouchard stvarno okrenula, no znam zašto bih ja u sličnoj situaciji (i sličnoj dobi) vjerojatno napravila isto ili bih se nelagodno nasmiješila te tako pokušala prijeći preko pitanja. Ne bih se snašla na vrijeme, gužva je, tu su kamere i neki mi stariji čovjek nešto govori. Pristojnost. To je moja prva reakcija – ne odbiti nikoga, ne uvrijediti nikoga, usrećiti druge. Poslije znam bolje, poslije mislim na sebe i svoje interese, svoju sigurnost, no poslije je kasno.'

Postoji mogućnost preuzimanja knjige u širem centru Zagreba. Za slanje Tiskom poštarinu plaća kupac.
Pogledajte i ostale moje oglase, i iskombinirajte narudžbu o jednom putnom trošku.

(126)