LJUDI kao MI - Vilko IVANUŠA

- Izdavač : Kulturno-prosvjetno društvo Hrvatskih zagoraca "Matija Gubec" u Zagrebu , 1962.
=
- Svezak 15.
=
- Likovna oprema : prof. Vera KUNTNER , akademski slikar
=====
- 232 str.
- Meki uvez
- Format : 14 × 20 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez podvlačenja,podcrtavanja.
Margine bez obilježavanja.
Kompaktno stanje knjige.
Manji tragovi godišta vidljivi na koricama sa naglaskom na rubne linije.
S obzirom na godište - vrlo zadovoljavajuća očuvanost.
==========
IVANUŠA, Wilibald (Vilko), publicist i pripovjedač (Varaždin, 7. VII. 1909 — Zagreb, 21. III. 1982). Gimnaziju polazio u Varaždinu. Od 1937. u Zagrebu, 1939. zapošljava se kao knjižničar i tehnički urednik izdanja u Središnjem uredu za osiguranje radnika (poslije Zavod za socijalno osiguranje), gdje ostaje do umirovljenja 1973. Član KPJ 1935–38, kada je istupio zbog neslaganja s politikom Kominterne i čistkama u SSSR. Za II. svjetskoga rata u antifašističkom pokretu. Pisao novele, crtice, feljtone, kritike i prikaze te prevodio sa slovenskoga i njemačkoga jezika. Uređivao je 1936–38. list Radnik, u kojem je sustavno pisao o Španjolskom građanskom ratu. Poslije je urednik kulturne rubrike Glasa rada 1945–47. te tvorničkoga lista Straža 1954–56. Surađivao u periodicima Prosveta (1931–34), Snaga (Sarajevo 1931–33), Socijalna misao (1931–32), Varaždinske novosti (1931–32), Slobodna riječ (1936–39), Književnik (1938–39), Svijet 7 dana (1939), Savremenik (1940), Ilustrirani vjesnik (1945), Hrvatsko kolo (1946), Zagorski kolendar (1957–67), Kazalište (1967–80), Kaj (1968), Hrvatsko zagorje (1969–70), Svjetlo (1971), Zagorski godišnjak (1972–78). Veće kulturno-povijesne prikaze objavio je u monografijama Sloboda (Varaždin 1955), Razvitak 1947–1957 (Metković 1957) i 110 godina staklane Straža (Hum na Sutli 1971). U književnosti se javio 1931, cenzurom skraćenom novelom Zimska romanca (Socijalna misao, br. 1). Njegove novele, sabrane u zbirkama Ljudi kao mi (1962) i Mi kao ljudi (1982) pripadaju lijevoj socijalnoj književnosti. Tematski su vezane uz međuratni Varaždin i imaju dokumentarnu vrijednost prikaza siromašnih slojeva i izoliranih intelektualaca. Sa slovenskoga je preveo Razmišljanja o Španjolskoj E. Kocbeka (Radnik, 1937, br. 71–76) te djelo B. Krefta Kalvarija iza sela i druge pripovijetke (Zagreb 1954). Potpisivao se: V. I., Ivan Vlaso, V. Cibin, V. Rubin, -a., (-a).

DJELA: Slavko Lončarić, lik jednog revolucionara. Zagreb 1959. — Ljudi kao mi. Zagreb 1962. — Mi kao ljudi. Varaždin 1982.