IVO BREŠAN, Gorgone

IVO BREŠAN, Gorgone
Nakladnik NAKLADA LJEVAK Zagreb 2006
Tvrdi uvez. 341 stranica.

Novi roman jednog od najznačajnijih hrvatskih pisaca, Ive Brešana, prenosi mitsku temu u našu svakidašnjicu te nudi zanimljiv presjek današnjeg društva i kritiku ideologija koje se u njemu nalaze.

"Riječ je o mitskom stvorenju Gorgoni Meduzi koja je poznata po tomu što je svojim pogledom sva živa bića pretvarala u kamen. Roman se zasniva na mitu o Perzeju koji je odrubio glavu Meduzi. Dio romana čak je i pisan u obliku grčkog spjeva u heksametrima. Taj spjev, koji je najmanji dio romana, prate još dvije priče. Jedna o čovjeku koji se u onim najbitnijim točkama svog života podudara s onim što je Perzej u mitologiji. (Naravno, veza je asocijativna.) Treća je priča ispovijest autora tog spjeva koji govori o sebi i svojoj duhovnoj biografiji koji iznosi događaje iz vlastita života, ali se upušta i u razmišljanja. On nalazi da Gorgona Meduza na neki način, u jednom simboličnom smislu, i danas postoji, samo ne okamenjuje tijela, nego mozgove! Gorgona Meduza je zapravo ideologija koja u ljudske glave urezuje dogme. Što roman ide prema kraju, ta se tri toka radnje stapaju u jedan. Pripovjedač sreće glavnog junaka, čak mu pokazuje spjev koji je napisao, a ovaj prepoznaje da to ima sličnosti s njegovim životom." (Autor o svom romanu)

Ivo Brešan, dramski pisac, pripovjedač, esejist i scenarist rođen 27. svibnja 1936. u Vodicama. Gimnaziju je pohađao u Šibeniku, a studij jugoslavenskih jezika i književnosti diplomirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1960. radio je kao profesor na šibenskoj gimnaziji, a od 1983. do 2002. kao umjetnički voditelj šibenskoga Centra za kulturu, odnosno Šibenskoga kazališta, te je bio zadužen i za selekciju dramskoga programa Jugoslavenskoga (poslije Međunarodnoga) festivala djeteta.

U književnosti se javio 1955. kratkom prozom (u Šibenskoj reviji), a povremeno je nastupao u amaterskim i profesionalnim predstavama u Šibeniku. U Vidiku je 1970. objavio dramu "Četiri podzemne rijeke" i otada djeluje uglavnom kao pisac tekstova za kazalište, film i televiziju te postaje jednim od najplodnijih i najizvođenijih hrvatskih dramatičara. Dramski su mu tekstovi sabrani u knjigama "Groteskne tragedije" (1979), "Nove groteskne tragedije" (1989), "Tri drame" (1993), "Utvare" (1997) i "Spletke" (1997).

Među filmskim i televizijskim ostvarenjima osobito su zapaženi scenariji za filmove i serije Krste Papića (Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj, 1973; Izbavitelj, 1976; Tajna Nikole Tesle, 1980; Veljka Bulajića (Obećana zemlja, 1986; Donator, 1989) i Vinka Brešana (Kako je počeo rat na mome otoku, 1996; Maršal, 1999) i Daniela Marušića (Ptice nebeske, 1989).

Od sredine devedesetih godina prošloga stoljeća posvetio se gotovo isključivo prozi, romanesknim ostvarenjima: "Ispovijedi nekarakternog čovjeka", 1996., "Astaroth", 2001., "Kockanje sa sudbinom", 2002., "Država Božja 2053", 2003., "Vražja utroba", 2004., "Tri života Tonija Longina", 2005., "Gorgone", 2006., "Katedrala", 2007., "Ništa sveto", 2008., "Prokletnici", 2010., "Sedam stuba do trona", 2012., i pripovjetkama (zbirke Pukotine & druge priče, NZMH, 2000; Mrtvima ništa ne treba i druge pripovijetke, 2014).

Za svoj rad primio je nekoliko nagrada: Sterijinu i Gavellinu 1972. za Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja, Gavellinu 1979. i Sterijinu 1985. za Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću, Vladimir Nazor za životno djelo 2001. i Ksaver Šandor Gjalski 2008. za roman "Katedrala". Umro je u Zagrebu 3. siječnja 2017.

Postoji mogućnost preuzimanja knjige u širem centru Zagreba.
Poruka na 098 9174 300. Slanje BOX NOW (1 euro), ili TISAK.
Pogledajte i ostale moje oglase, i iskombinirajte narudžbu o jednom putnom trošku.

(130)