Godišnja doba DUŠE - Božica JELUŠIĆ / Urednica : Sandra POCRNIĆ MLAKAR

- Beletra, Zagreb, 2023.
=
- Lektura : Anica ŠABARIĆ
=
- Prijelom : Krešimir IVANČEK, akad. slikar - grafičar
=
- Autor fotografije na omotu : Boris KOVAČEV
=
- Autorica ilustracija : Božica JELUŠIĆ
=====
- 264 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 14 × 21 cm
=====
- Odlična očuvanost.
==========
I na društvenim mrežama možemo pisati i objavljivati tekstove koji imaju estetsku, žanrovsku, literarnu i generalno – književnu vrijednost. Držim da zbog takvih autora svako mrežno okupljalište postaje bolje mjesto – piše Aleksandar Horvat u pogovoru knjige Božice Jelušić „Godišnja doba Duše“ i primjećuje kako jedan od čestih komentara na objave Božice Jelušić glasi: „Točno tako i ja mislim, ali ne znam to tako lijepo reći“. Horvat ističe i kako književnica, uz objave na društvenim mrežama, dosljedno čuva i njeguje bilježenje olovkom na papiru, a svoje rukopisne navike demonstrira u ovoj knjizi u također spontanim crtežima koji prate zapise.
Zapisi s mreže u „Godišnjim dobima duše“ obuhvaćaju razdoblje od veljače 2014. do ožujka 2023., a slijedeći svoju prirodnjačku vokaciju, autorica ih je grupirala po godišnjim dobima, tako da je čitatelju na prvi pogled očito da su proljeće i ljeto njezina plodnija godišnja doba kada bilježi više doživljaja, putovanja, raspoloženja i sjećanja na prijatelje i slavne uzore. Bilješke o događajima koje vrijedi upamtiti, posljednji pozdrav dragim suvremenicima, sjećanja na velike uzore, pozdravi godišnjim dobima u dolasku i na odlasku, obilasci izložbi, putovanja, prijatelji, odjevne kreacije – sve su to redoviti sadržaji objava na društvenim mrežama kojima se unosi red u vlastito razmišljanje, dnevni red, planove i život. Kad statuse na društvenim mrežama piše književnica, nastaje materijal koji imponira rječnikom, stilom, stavom i razumijevanjem konteksta i demonstrira uzorno predstavljanje, promišljene rečenice i zaokružene književne minijature.
Za Božicu Jelušić statusi na Facebooku su novi prostor slobode koji je nedavno otkrila i istražuje ga sa zadovoljstvom. (Čujem o sebi da pišem preduge statuse, da se previše fotkam, da sam ekscentrična. Dopuštam, moguće je). Nastali su na taj način ležerni dnevnički zapisi koji prate promjene u životu književnice i cijeli spektar raspoloženja, od nemira u kišnom danu do razdraganosti u rujanskom obilasku vinograda. (Prebirem fotke kao medvjed kruške, veseli me baš!) Tu su životne odluke koje je trebalo donijeti, životna razočaranja ili veselja, uvijek s razlogom, ucijeljena, kako kaže poetesa, u život i viši smisao.
„Pisac nema druge građe, drugih izvora i poticaja, do vlastita života. On neprestano lovi impresije, osluškuje jezičnu kombinatoriku iz okoliša, surađuje s prirodom, te u svijetu pročitanoga nalazi vlastite orijentire i uporišta. Najviše mu vrijedi ono što izađe iz dragih usta, i od toga se još 'na vruće' kuju novi stihovi i rečenice,“ piše Božica Jelušić.