Drvo s paklenih vrata - Anđelko Vuletić

Roman Drvo s paklenih vrata Anđelka Vuletića je u okviru hrvatske egzistencijalističke proze - egzistencijalistička vrsta romana koji se bavi temama besmisla čovjekove egzistencije, tragike čovjekove osamljenosti, problemom čovjeka pred licem vječnosti, problemima osobnog angažmana i odgovornosti, osobnom otuđenošću te psihologijom potpuna poraza. Glavni lik i pripovjedač romana August Putar tipičan je egzistencijalistički antijunak opsjednut osjećajima krivnje i unutarnje praznine. Njegova je egzistencija besmislena i on je iz svijeta isključen svojim apsurdnim postojanjem. On je hladan, bezosjećajan i odsutan u odnosima sa svim ostalim likovima u romanu. Osim određenja romana kao egzistencijalističkog, ovaj roman je i alegoijski što je vidljivo iz samog naslova roman koji je napisan malim pisanim slovima i ne odnosi se na „drvo“ iz rodnog mjesta glavnog junaka Augusta Putara, odnosno na nedostatak drva u tom mjestu, nego se radi o nečemu puno dubljem. Niz ostalih priča u romanu, koji upućuju na određene elemente folklora, zapravo su u službi alegorije jer je čitav roman jedna alegorijska priča koja se može razumijeti tek kad se pročita u cijelosti. Osim alegorije, u romanu su prisutni i elementi fantastike i magijskog realizma. Sunce kao glavni motiv romana na Augusta ne djeljuje iscjeliteljski i umirujuće već svojom snagom i jačinom budi u njemu demonsku narav i stvara od njega dijabolički karakter kojega je preuzeo sam đavao. Preuzevši mit o Edipu Anđelko Vuletić se diskretno i ironično naslanja na njega i na taj način progovara o nemirima glavnog junaka. Osim motiva sunca u romanu su prisutni i motivi groblja, zemlje, zmije i vode u službi alegorije i fantastike. Anđelko Vuletić je u ovom romanu izgradio jedinstvenog, zlog i izopačenog lika kojega je teško usporediti s bilo kojim drugim likom romana iz okvira hrvatske egzistencijalističke proze.
Izdavač: Progres, Novi Sad Godina: 1963.