Divota prašine - Vjekoslav Kaleb

O knjizi DIVOTA PRAŠINE
Mladi partizani, Dječak i Goli zajedno putuju prema partizanskom štabu. Gladni i iscrpljeni prolaze kroz pusta, popaljena sela, susrećući putem mnoštvo mrtvih tifusara i tek pokoju staricu ili čovjeka. Pokušavajući preplivati rijeku, Goli je ostao bez hlača, pa njegova pojava golih mršavih nogu djeluje prije groteskno negoli junački. U jednom selu pridruže im se Novi i djevojka Ljuba. Naposlijetku stižu do partizanskog štaba, gdje Novi i Ljuba ostaju, dok Dječak i Goli nastavljaju put. Bolesne i i sasvim iscrpljene na putu ih susretnu žene koje naprave nosila i ponesu ih na svojim leđima.
Njegova izvornost zasnovana je prvenstveno na lucidnim zapažanjima životnih pojava i portretiranju zanimljivih tipova, zapanjujući otkrićima neobičnog i svakodnevnog. Ne nastojeći stvoriti neki zaplet, snagu stvara opservacijom, a ne imaginacijom. Iznimna vrijednost njegovih novela je u otkrivanju novih veza, dotada nepoznatih. Tako Kaleb otkriva novu pretpostavku umjentnosti kao otkrivenja, a ne prepoznavanja svijeta u kojem živimo. Čak i one proze u kojima su mnogi vrednovali jedino snagu realističkog dokumenta o određenoj stvarnosti (Odlazak Perušine, Između dana i noći) nadilaze stvarni motiv, ne samo simboličkim smislom, već i proširenjem svoje djelotvornosti s područja analize zbilje u beskraj mitske sinteze . To potvrđuju i romani: Bijeli kamen i Divota prašine - od kojih je posljednji u stvari mitska projekcija iskonske ljudske fiziološke gladi i metafizičke potrebe da se život osmisli služenjem nekoj višoj svrsi.