ARIONOVA vrata - Lilijana DOMIĆ

- Na korici : Van EYCK / Anđeli muzičari
=
- Biblioteka Susreta / Knjiga 4.
=
- Urednik : Milorad STOJEVIĆ
=
- Nakladnici :
Susreti na dragom kamenu
Gradska knjižnica i čitaonica Pula , 2013.
=
- Za nakladnika : Armando DEBELJUH , Nela NAČINOVIĆ
=
- Izvršni nakladnik : Arsenal design
=
- Oblikovanje : Armando DEBELJUH
=
- Lektorica : Dušanka STARČEVIĆ , prof.
=====
- 101 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 14,5 × 22 cm
=====
- Odlična očuvanost.
==========
Lilijana Domić, kulturologinja, profesorica likovne kulture, urednica, diplomirala na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, studirala u Zadru, Zagrebu, diplomirala na Instituto linguistico Mediteraneo u Pisi. Kontinuirano prisutna u području publicistike s prilozima iz područja likovne kritike i esejistike. Najprije objavljuje u Novom Listu, potom u Vjesniku, tijekom osamdesetih stalna suradnica u tjednom prilogu Vjesnika Panorama subotom. Književnu produkciju započela je sedamdesetih godina stihovima, koji su apostrofirani nagradom «Drago Gervais». Prvu samostalnu zbirku tiskala je 1979. i naslovila ju je, kako je zamijetila kritika „ programatski «Zb(i)rka», naglašavajući naslovom i sadržajem faktor svojevrsne predmetnosti teksta“. Osamdesetih godina posvetila se prozi, objavljujući niz pripovijedaka u književnim časopisima, Republika, Dometi..., ukoričenih 1984, u knjizi «Šest smrti Veronike Grabar».“Narativni postupak Lilijane Domić karakterizira također racionalna kombinatorika. Osim jasne konstrukcije njezine pripovijesti otkrivaju eruditske i fantastičke crte, a uz kozmopolitske mitske sastojke javlja se i potreba otkrivanja ambijentalnih crta, pa čak i moguće hermeneutike zavičaja. Vračajući se pjesničkom izričaju, odlučila se za komplciranu i zahtjevnu formu sonetnog vijenca: „Platonov trokut“, HSN, Zagreb 1992.“ Na tom tragu izdvajaju se nadalje zbirke soneta uz esejizirane glosarije: „Disciplina cvijeća“, naklada De Casotti, Zagreb 2004. i „Arionova vrata“, Susreti na dragom kamenu, Pula, 2013. (rukopis „Arionovih vrata“ predhodno je ponio nagradu „Mate Balota“).U devedesete godine ušla je dakle s projektiranom i priređenom zbirkom sonetnih vijenaca, također sa romanima od kojih izdvajamo „Notturno Benković“, fragmenti objavljeni u časopisu Letter 1992. pod naslovom „Kradljivac pisama“, potom, „Bitkula, Augustinova sestra“, u formi pripovjetke tekst je objavljen u časopisu Kolo, Matica Hrvatska, Zagreb, 1994.
U novom mileniju, uz sustavno objavljivanje likovnih kritika i eseja, posvetila se, „starim“ istraživanjima na temu Francuskoga paviljona u Zagrebu (iz programa L.Domić za Galeriju SC-a valja izdvojiti autorsku izložbu „U sjeni Francuskoga paviljona“ iz 1992.). Na tom tragu upriličila je studijsku izložbu „Francuski paviljon“ uz istoimeno izdanje, Modulor, Zagreb, 2005. i „Mogući standardi moderne“, s posvetom prvom kritičaru arhitekture A.G. Matošu, Modulor Zagreb, 2014.
Izdvojeno iz biografije: od 1987- 1991. - urednica u redakciji časopisa za arhitekturu i oblikovanje Čovjek i prostor – javljala se sa književnim i likovno-teorijskim prilozima u časopisima, Dometi, Republika, Lettre, Forum, Kolo, Marulić, III program Radio Zagreba. Objavljivala je teme iz hrvatske suvremene arhitekture i umjetnosti u talijanskom časopisu za arhitekturu, dizajn i likovnu kulturu L'Arca u Milanu. Od prosinca 1991. – 1995. ravnateljica je Galerije Studentskoga centra u Zagrebu. U tom razdoblju kreirala je program Galerije SC-a s realizacijom 48 izložbi od kojih prvu u nizu, u prosincu 1991., samostalnu izložbu akademika Ferdinanda Kulmera uz tekst Nedjeljka Fabria, valja izdvojiti kao svojevrsnu „hrvatsku Guernicu“. Uz napomenu, ciklus slika Ferdinanda Kulmera koji 1991. obrađuje strahote rata u Hrvatskoj i apostrofira „hrvatski izlazak“ ne samo da nailazi na negativne kritike nego je zaboravljen. Usporedbe radi, može li se zaboraviti, točnije zatajiti „Guernica“ Pabla Picassa. (F.Kulmer bio je profesur na ALU u Zagrebu, kreativni promicatelj trendova u slikarstvu sa produkcijom, primjerice, u prestižnoj Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu na temelju koje je nastao MSU, član HAZU.) Ovi podaci pripadaju biografiji L.Domić jer je izabrala, obradila, organizirala i postavila izložbu Ferdinanda Kulmera 1991.
Slijedile su u Galeriji SC-a od 1992-95 izložbe sjajnih generacija umjetnica/umjetnika koje su i u ratnim okolnostima potvrđivale visoku razinu hrvatske recentne i suvremene umjetnosti. Rad u Galeriji SC-a podrazumijevao je svojevrstan urednički status: od kreiranja programa, komunikacije, interakcije među izričajima, pa i generacijama u područjima vizualnih umjetnosti. Nizale su se izložbe kako onih skoji su sudjelovali u Domovinskome ratu, tako i onih umjetnika koji su još studirali ili pak predavali na ALU u Zagrebu. Likovna scena bila je usprkos ratu u Hrvatskoj bogata, s naglaskom na iznimnim vrijednostima radova nove generacije mjetnica/umjetnika, što danas potvrđuju akademskim statusima, iznimnim izložbama i drugim javnim istupima. Niz vrijednih izložbi stalo bi po strani, nedokumentirano, nezabilježeno da nije bilo programa Lilijane Domić. Usprkos poteškoćama sačuvala se tako mogućnost kontinuiteta u prezentiranju umjetničkih, kulturoloških, semiotičkih vrijednosti.
Napokon, živeći godinama na relaciji Rijeka-Zagreb, Zagreb – Rijeka, s novim interesima za baroknog skladatelja Vinka Jelića, aktualnim nizom proznih uradaka obnavlja „hermeneutiku zavičaja“. Na tom „opsesivnom“ tragu napisana je knjižica soneta „Arionova vrata“ sa svojevrsnom posvetom rodnome gradu, Rijeci sv Vida.
Profesionalno je radila u statusu više savjetnice u Uredu za odnose javnošćuom Vlade Republike Hrvatske. Od 1985. članica je DHK. Članica Matice Hrvatske, Studijske sekcije ULUPUH-a.Veći dio radnoga vijeka provela je u statusu samostalne profesionalne djelatnosti s članstvom u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika. Živi u Zagrebu.