Otok KORČULA - Marinko GJIVOJE

- Vlastita naklada , Zagreb , 1968.
=
- Recenzent : Zoran PALČOK
=
- Lektor : Vjekoslav ZRNC
=
- Fotografije : Marin BOŽIĆ , Niko SESSA , Marinko GJIVOJE i dr.
=
- Vinjete :
Frane DELALE , ak. slikar (str. 20 , 53 , 112, 113 , 125 , 190 , 202 , 232 , 265)
A. MAUROVIĆ (str. 31)
Ante BABIN , učenik (str. 312)
=
- Naklada : 1.000 primjeraka
=
- Tiskanje dovršeno : lipnja 1968.
=
- Tisak : NIŠP "Prosvjeta" Bjelovar
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez podvlačenja,podcrtavanja.
Margine bez obilježavanja , čiste.
Kompaktno stanje knjige , nema odvajanja.
Vrlo blaga , minimalna potamnjelost margina sa pokojom starosnom mrljom.
Korice cjelovite , bez oštećenja , ali sa vidljivim tragovima godišta i korištenja u vidu tamnih mrlja.
Hrbat bez oštećenja.
Točkaste mrlje na prednjoj strani knjige (prikazano na fotografiji)
==========
GJIVOJE, Marinko (Đivoje, Givoje), esperantist i arheolog (Korčula, 14. VII. 1919 — Zagreb, 31. V. 1982). Nižu franjevačku klasičnu gimnaziju polazio 1930–34. na Badiji, više razrede gimnazije pohađao 1935–41. u Dubrovniku. God. 1942. započeo studij pri Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, prekinuo ga 1945. te do 1947. radio u Gradskom vodovodu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao arheologiju 1958. God. 1955–61. u Ljubljani je službenik Saveza za esperanto Jugoslavije, a od 1961. do umirovljenja 1978. zaposlen je u Željezničkoj direkciji u Zagrebu kao novinar Željezničara. Esperantom se bavi od 1936. trajno obilježivši esperantski pokret i kulturu u našim prostorima. Izradio je Bibliografiju međunarodnog jezika esperanta u Jugoslaviji (1954), Bibliografiju beletrističkih prijevoda jugoslavenskih pisaca u esperantskoj štampi (Kajeroj, 1964; dopunjena verzija u suradnji s M. Vinskim objavljena u Kronici Zavoda za književnost JAZU, 1981) i pregled esperantske književnosti Panorama rigardo super la esperanta literaturo (1979) te dopunio Rečnik esperantsko-srpskohrvatski Stevana Živanovića (1959), a samostalno izradio Rječnik hrvatskosrpsko-esperantski (1966). U knjizi Esperantinomoj (1973) sažeo je svoje zanimanje za jezičnu problematiku zalaženjem u semantiku. Posmrtno je, u završnoj redakciji Lucije Borčić, izišao njegov Leksikono de aktivaj jugoslaviaj esperantistoj (1985). Bio je glavni urednik esperantskih časopisa La Suda Stelo (Ljubljana 1950–57), Jugoslavia esperantisto (Ljubljana 1957–60), Jugoslavia Fervojisto (1963–64) i Scienca Revuo (Sofija), član uredništva esperantske revije Voĉo i lista Saveza za esperanto Hrvatske Tempo. Surađivao je u svjetskim esperantskim časopisima Revuo Esperanto (Rotterdam), Heroldo de Esperanto (Madrid), El Popola Ĉinio (Peking), Monato (Antwerpen), Fonto (Chapeco, Brazil), Geografia Revuo (Ljubljana) i dr. Na esperanto preveo knjigu P. Giunija Tajne morskih bića (Sekretoj de la marestajoj, Zagreb 1960). Osim esperantom, bavio se istraživanjem kulturne i povijesne prošlosti rodne Korčule te 1968. izdaje monografiju Otok Korčula. Pokrenuo je, uređivao i izdavao Zbornik otoka Korčule (1970–73, 1–3), u kojemu je objelodanio priloge o antičkim kamenolomima na korčulanskim otocima, o korčulanskim kaštelima, o narodnim vjerovanjima i duhovitim nadimcima, o vezama Erazma Roterdamskog s Korčulaninom J. Banićevićem i dr. U časopisu Hrvatskoga planinarskog saveza Naše planine objavio je članke o izletu na danski otok Møn (1950), o špilji Rači na Lastovu (1951), o fotografskom snimanju špilja (1951), o podzemnom svijetu otoka Korčule. Objavljivao također u periodicima Historijski zbornik (1951), Speleolog (1953–55), Građevinar (1954), Školske novine (1953–55), Vjesnik bibliotekara Hrvatske (1955, 1967), Povijest sporta (1971) i dr. Služio se pseudonimima Mara Inko i Verda Kareso. Svoju knjižnicu sa 3000 knjiga i brošura na esperantu i oko 200 kompleta esperantskih novina i časopisa ostavio je NSK u Zagrebu.

DJELA: U podzemnom svijetu otoka Korčule. Zagreb 1952. — Bibliografija međunarodnog jezika esperanta u Jugoslaviji. Zagreb 1954. — Rečnik esperantsko-srpskohrvatski. Esperanta-serbokroata vortaro (dopunio M. Gjivoje). Beograd 19593, Zagreb—Pisa 19794. — Historio de esperanto-movado en Jugoslavio. Zagreb 1965. — Rječnik hrvatskosrpsko-esperantski. Kroato-serba-esperanta vortaro. Zagreb 1966, Zagreb—Pisa 19793. — Koncizaj biografioj de jugoslaviaj esperantistoj. Zagreb 1968. — Otok Korčula. Zagreb 1968, 19692. — Esperantinomoj. Milano 1973. — Interesa arkeologio. Paris 1973. — Panorama rigardo super la esperanta literaturo. Zagreb 1979. — Esperanto — radnički jezik (suautor I. Borovečki). Borovo 1981. — Leksikono de aktivaj jugoslaviaj esperantistoj. Borovo 1985.