Speculum, drugog: žena

 Luce Irigaray: Speculum, drugog: ženaLuce Irigaray istražuje pojam žene kao "Drugog". Irigaray tvrdi kako žene u zapadnoj patrijarhalnoj kulturi funkcioniraju kao ogledala za muškarce. Naslov prvog dijela je sugestivan: Speculum je instrument kojim se ginekolozi služe pri pregledu unutrašnjih organa ženskog tijela, instrument moći koji žene čini objektima od interesa. Svijet se usredotočuje na "muškarca" kao subjekta. Svi drugi su marginalizirani ili učinjeni objektom za njegovu upotrebu. Irigaray kaže kako žena "još uvijek ne postoji" jer je naš diskurs nesposoban predstaviti ženu drukčije nego kao negativan odraz muškarca. Baveći se diskursivnim konstrukcijama "ženske seksualnosti", ona bi željela o tome govoriti bez korištenja izraza propisanim muškim načinom razmišljanja. Žene se trebaju osloboditi od "eksproprijacije" u okviru patrijarhalne kulture.Rad Irigarayeve ima polazište u lingvistici i psihoanalizi i na nju su utjecale ideje francuskog teoretičara Jacquesa Lacana, kojeg ona kritizira. Ona se upušta u filozofsku raspravu o realnosti života žena i iskazuje brigu za etiku i društveni ugovora. Irigaray modificira Lacanova poimanja "imaginarnog" i "simboličkog" jer smatra kako se njegove teorije mogu primjeniti samo na muške subjekte. Kada Lacan pruža objašnjenja razvoja žena i muškaraca, on u stvari nudi "reprezentaciju" koja identificira ženu s majkom, s prvobitnim izgubljenim objektom koji stvara želju. Iako tvrdi da se ljudski identitet formira u diskursu, on svodi žensko tijelo na funkciju biološke reprodukcije, koja leži izvan kulture ili simboličkog. Irigaray ističe kako su ženama, u povijesti misli ili simboličkoj organizaciji, date neželjene osobine muškaraca. One se dovode u vezu s gubitkom, bezvrijednošću i nagonima ka smrti. Žena je u isto vrijeme "propadanje" i "uzdizanje". Dokle god se žena promatra očima muškaraca ona ostaje u domeni "neostvarene mogućnosti". Kao način borbe protiv ovog simbolizma, Irigaray zastupa i usvaja strategiju "mimezisa", koji namjerno treba preuzeti "žensku ulogu" kako bi ukazao na eksploataciju žene od strane falusnog diskursa.Jedan od najvažnijih doprinosa Irigarayeve feminističkoj književnoj kritici je njezina valorizacija ženskih veza i iskustava. Irigaray primjećuje da teorije o nesvjesnom koje su uobličili muškarci, jedva da se dotiču odnosa žene s majkom i odnosa među samih ženama. Ona smatra da "ubojstvo" majke rezultira u "nekažnjavanju" sina i pogreb žena "u ludilu". Prema Irigaray, majke su, i žena među njima, "zarobljene" u ulozi one koja "zadovoljava potrebe", ali u isto vrijeme nema pristup želji. Otuda žene bivaju paralizirane ili postaju histerične, jer nemaju načina, nemaju metafore za izražavanje želje. U svojim radovima Irigaray se često služi igrama riječi kako bi sugerirala fluidnost i pluralnost ženske seksualnosti i izraza. Stoga je njezina metafora za ženski stil "dvije usne", koja ukazuje na dodir sa svojim telom, samodovoljni jouissance (fr. zadovoljstvo, uživanje), razmjenu i na postojanje alternativnog diskursa. Ona radije upotrebljava vaginalne usne nego falus kao model tekstualnogseksualnog subjektiviteta . "Parler -femme" - govoriti ženski, postat će moguće tek kad žene budu mogle naći svoje imaginarno iskustvo u koje mogu smjestiti svoje želje i proživljena iskustva .  Stranica: 462Dimenzije: 14x23Jezik: Novi SadPismo: ĆirilicaStanje: Nova knjigaUvez: Meki s ovitkomGodina: 2014