PETER SLOTERDIJK, Sfere 1 i 3

PETER SLOTERDIJK, Sfere I - Mjehuri = 16e

Mjehuri prvi su dio trilogije u kojoj Sloterdijk preispisuje povijest zapadne misli i nudi odgovor na to što je čovjek polazeći od bogate metaforičnosti prostora. Umjesto privilegiranja vremena kao dimenzije unutar koje se razvija ljudska egzistencija, Sloterdijk, poput geometra, opisuje kružnice ljudske egzistencije. Prvi svezak iznosi kako na mikrorazini (razini „mjehura“) pojedinci promišljaju i oblikuju svoje živote, uvijek u odnosu sa i naspram drugih, tvoreći pritom imunosni sustav koji uključuje ili isključuje druga ljudska bića. Za razliku od Leibnizovih monada koje imaju samo prozore u svijet, Sloterdijkovi su mjehuri dijade, oni neprestance primaju druge i iskoračuju iz samih sebe, pri čemu „unutrašnji prostor“ duha nastaje tek ulaskom Drugoga u onome što Sloterdijk, citirajući Bachelarda, naziva „intimnosti okrugloga“. O autoru: Peter Sloterdijk njemački je filozof, teoretičar kulture i pisac. Predavao je do 2017. godine filozofiju i teoriju medija na Visokoj školi za dizajn u Karlsruheu. Njegovo djelo izmiče klasičnim disciplinarnim podjelama u filozofiji i usredotočuje se na opće preispitivanje zapadne modernosti i njezina intelektualnoga naslijeđa, dotičući se pritom tema poput posthumanizma i položaja pojedinca u suvremenom svijetu, društvenog utjecaja tehnologije i medija te uloge duhovnosti i mišljenja u današnjemu svijetu. Po nekima kontroverzan autor, Peter Sloterdijk jedan je od najznačajnijih živućih njemačkih intelektualaca, koji svojim djelima doprinosi promišljanju aktualnih europskih, pa i svjetskih društvenih problema.



PETER SLOTERDIJK, Sfere III - Pjene = 17 e

Dok se u okvirima sferologije Sloterdijk intenzivno bavi na mikrorazini intimnošću ljudske egzistencije, na makrorazini učincima globaliziranja, u polisferičnome ustroju izričito se, pak, ispituje medijska konstrukcija stvarnosti. Sve to upućuje na obrat u razumijevanju čovjeka. Nije riječ više o kantovski postavljenome subjektu transcendentalne svijesti koji prostor uspostavlja iz kategorija i pojmova vremenski konstituiranoga opažaja objekata u-prostoru. Obrat je što se ljudska egzistencija u antropotehničkome prostoru izvodi kao rezultat primarne neodređenosti slobode. A to samo znači da čovjek nije niti rob prostora, a niti njegov povlašteni tvorac, premda je bitna odrednica slobode u intimnosti i sraslosti s onim što se uvijek može nazvati, u analogiji s Heideggerovim pojmom tubitka (Dasein) kao brige za sebe, “mojim” prostorom.

Šaljem Poštom ili Tiskom (prema njihovim cjenicima)!
Na upit može više fotografija i informacija o stanju! (bez obaveze kupovine)