Eseji iz fenomenološke antropologije

 Max Scheler : Eseji iz fenomenološke antropologijeFenomenolog Max Scheler je, kao rijetko tko, pokušao spasiti čovjeka od njega samog i - bez obzira na slabe rezultate – čovjek, naime, mnogo više očekuje spas od izmišljenih bića nego što se pouzdaje u sebe samog, pa zato i prolazi tako kako prolazi, naime uglavnom loše – napisao je o čovjeku možda više bitnih stvari nego bilo koji drugi suvremeni filozof. U tekstu „O ideji čovjeka“ Scheler određuje čovjeka koja na način koji je ilustrativan za čitavu njegovu filozofsku antropologiju, ali i za svaki pristup čovjeku u dvadesetom stoljeću. Ideja čovjeka se, prema Scheleru, javlja na granici povijesti i povijesti prirode, što znači da je njegova bit – ako je uopće ima – mješovita, višesmislena i složena: čovjek se, naime, usprkos tomu što ga odlikuje nekakvo jedinstvo, ne može svesti na jedno određenje. Slavni tekstovi „Ljubav i mržnja“ i „Ordo amoris“ čovjeka vide kao biće koje voli, što je za bilo koji drugi oblik života teško dokazivo. Schelerove refleksije o ljubavi i danas su možda najbolji filozofski pristup tom pojmu. „Resantiman u izgradnji morala“ jedno je od najoriginalnijih tumačenja Nietzschea, sa snažnim proširenjem opsega pojma resantimana iz duha Schelerove fenomenologije, dok se tekst „O sramu i osjećanju srama“ i danas citira kao jedan od rijetkih radova koji se suočava s tim fluidnim, a tako poznatim, važnim fenomenom kakav je sram. Stranica: 364Dimenzije: 16x24Jezik: BeogradPismo: LatinicaStanje: Nova knjigaUvez: Tvrdi s ovitkomGodina: 2011